Marketing
VIROZA I TURNIR
Dragi moji, ja sam vam sva nikakva. Napisat' ću par riječi da vidite da sam živa, ali i to je uvjetno rečeno. U subotu sam još odvezla turu od 40 km s mojim Geckom. Nakon čega sam se vratila, otuširala, sjela za večeru i počele su tegobe. Bila sam stvarno k'o Jeremija. Curio mi nos, počela mučnina, glavobolja, čak su me i mišići boljeli. Kako nisam imala viroze i gripe godinama, nisam ni sama znala što da radim. Lonac čaja, andol i kapi za nos i legla sam u krevet. Naravno, nisam mogla zaspati...
Bog blagoslovio Novu TV na večeri Luca Bessona. Odgledala sam "Leona" i "Nikitu", jednog za drugim. A onda noć, u kojoj sam odspavala, sve zajedno - jedva sat vremena.
Onda, u nedjelju - jurnjava do navečer. Natrpala sam se čajem i vitaminima i pravac - dvorana - na turnir.
Ove godine je bio slab odaziv klubova, jer je - 8. listopada Državno prvenstvo Hrvatske za kadete, u Đurđevcu. Pa se ljudima ne da ići u tjedan dana, dva puta u istom pravcu. Moja juniorka došla na red tek iza 14 h, s prvom borbom. Usrala je,
kao da je prvi put u borilištu. Išla je izvoditi neke udarce i eksibicije bez potrebe, a protivnica je lupala - s najjednostavnijim udarcima i - kupila bodove. Živa blamaža. Bila je ljuta na samu sebe i izjavila da bi se - najradije išamarala (!!).
No, "mali" Vedran (onaj dečko od 1.98 cm), nam je priredio veselje. On i njegov protivnik (iz konkurentskog kluba), tako su se pokefali da je svima bilo jasno da imaju i neke osobne motive. Ovaj drugi - par centimetara niži, ali isto stokilaš. Svi smo nabili noseve uz borilište (i ja - kamerom, naravno).
Dva klana navijača su navijala (kak mi je to bilo podnijeti, uz moju virozu i zundanje u ušima), iz svega glasa. A ova dvojica su dva puta u žaru borbe, izletjela iz borilišta (svaki puta sam se uspješno izmakla, a da snimka nije trpjela). Jednom su prekrenuli i stolicu suca i sjebali mu žice na daljincu za bodovanje.
Drugi puta je naš Vedran opizdio bočni u glavu da je ovaj sjeo i borbu su prekinuli suci.
Drugi protivnik je bio pun sebe, ali naš Vedran nije imao motivaciju kao s prvim protivnikom, pa su bile sve tri runde. Svaka čast "malcu", stvarno je ljudina.
Danas, lagano kunjam, malo mi je bolje. Stvarno sam Jeremija. Ali već sutra ću biti ona stara. A čeka me i krečenje. Pozdrav svima 
Post je objavljen 02.10.2006. u 10:26 sati.