Jonathan the Metuzalem
Guvernerova kuća je stara bit će 200 godina i kako onda tako i dan danas guverner živi u toj kući a turisti mogu, naravno u pratnji domara, u vremenu dok je Guverner na poslu doći i obilaziti posjed. Naravno, ne može se ući u njegovu spavaću sobu. Međutim koliko god bila zanimljiva kuća još važniji razlog što sam ja četiri dana zaredom svako jutro dolazio na imanje je Jonathan. U guvernerovom vrtu živi 5 kornjača od kojih jedna nosi ime Jonathan. Jonathan je kornjača koju su prije nekih 120 godina izgleda na otok donili svjetski putnici moga ranga, ha, ha, a smatra se da je u trenutku kad su je donijeli bila stara oko 50 godina. Tako po nekim računima Jonathan danas ima oko 170 godina.
Šta reći nego blago se njemu. Međutim cijeli problem je bio u tome što je sada kao zima ovdje i kornjače se slabo gibaju a Jonathan je zalegao bio ispod jednog stabla i to ispod grana i nikako nije htio izaći pa sam ja tako muku mučio 4 dana da ga nagovorim da se makne jedan metar da ga mogu uslikati. Igrao sam se ja u međuvremenu sa drugim kornjačama u vrtu ali te su kornjače još tinejdžeri jer imaju tek nekih 70-ak godina pa mi nisu toliko bile zanimljive kao Jonathan koji je čak kažu i svjetski poznat.
Tako smo ja i vrtlar nekako četvrti dan uspili zahvaljujući tome što smo škakljali Jonathana po tabanima pomaknuti ga jedan metar i onda sam ga ja uslikao. Nažalost nisam ga nikako mogao nagovoriti da proviri glavom ispod oklopa da mu i glavu uslikam ali šta je tu je. Inače Jonathan ima preko 200 kila (tako kažu) pa ga se ne može naravno pomaknuti mimo njegove volje.
Nadalje, što se tiče prirodnih ljepota na Svetoj Heleni, otok obiluje tako lijepim mjestima da na momenat pomisliš da si u raju. Naprimjer ja sam bio na jednoj kao padini u Longwood-u točnije rečeno da bi se došlo do te padine mora se proći Longwood i onda vozite do Millenium Foresta i nakon toga produžite još neki kilometar dalje. Narode, to treba doći i viditi. Pa to je veličanstveno. Gledate ogromnu vulkansku stijenu svjetlosmeđe boje kako izvire iz vode. Da čovik poludi. Vjerovali ili ne stvarno se čovik psihički može odmoriti kad vidi tako neku prirodnu ljepotu.
Pa sam onda jedan dan otišao u zaljev Sandy Bay koji je također iznimno zanimljiv za obilazak. Vrhunac svega je bio kad sam otišao do Thompson's Wood. Smatram da sam tamo napravio najljepše fotografije na svom putovanju. Naime, kad sam došao do Thompson's Wooda lipo sam produžio još 2-3 kilometra dalje po makadamu i došao do jedog mjesta sa kojeg se fantastično vide vulkanska brda kako se strmo spajaju sa morem. Nešto nevjerovatno! Barem što se mene tiče. Tako sam ja dakle obilazio i slikavao i prirodne ljepote.
Evo kako bi ja opisao nekako Svetu Helenu. To vam je otok koji nema doslovce plaže jer se otok spaja strmim stijenama s morem odnosno možda bi se moglo malo bućniti u Sandy Bayu jer tamo ima kao malo plaže. Ali opet to je malo rizično jer stoji upozorenje da je jaka morska struja i da vas može lako odvući pa imajući to na umu nevalja riskirati. Što se tiče biljaka i zelenila na ovom čudesnom otoku, za razliku od rubnih dijelova otoka koji se sastoje od golih strmih vulkanskih stijena, u unutrašnjosti otoka buja i cvjeta razna vegetacija pa je i taj kontrast zanimljiv za vidjeti. Što se tiče životinja na Svetoj Heleni, pa osim domaćih životinja ja sam još vidio zeca i ptice i naravno kornjače kod Guvernera. Ima bit da su sve životinje manje-više donesene na Svetu Helenu. Ono što mi je posebno drago jest to što na otoku nema zmija i takvih sličnih beštija.
Eto tako sam ja posjetio Svetu Helenu i ostao impresioniran. Mislim da bi se kvalitetno obišao otok bez obzira što je relativno mali ipak vam je potrebno barem mjesec dana, po mojoj procijeni, jer je otok barem za mene nevjerovatno zanimljiv. Mogao bi ja još pričati priče o Svetoj Heleni ali onda ne bi nastavili dalje do iza Božića. Eto reći ću još jednu vrlo važnu činjenicu, pogotovo za muško čitateljstvo, a to je da na Svetoj Heleni proporcionalno gledano ima poprilično dosta lijepih, zgodnih i privlačnih žena.
Mnoge žene imaju prekrasnu boju kože, nešto kao svjetlo smeđu ali opet neke posebne nijanse koje nisam vidio nigdje gdje sam do sada bio a također i tijelo kod mnogih žena na Svetoj Heleni ima jako privlačan oblik. Po mome nekom računu glavni uzrok zašto na otoku ima dosta lijepih žena je to što su kolonijalisti kroz dugi niz godina naseljavali ljude, tko zna odakle sve i tako naravno nakon što se krv dobro izmješala u proteklih 500 godina rezultat toga su lijepe žene. Tako ja nekako objašnjavam fenomen prelijepih žena na Svetoj Heleni.
Jednostavno rečeno, otok je prekrasan i meni jako zanimljiv i iskreno se nadam da ću za svoga života barem još jednom posjetiti ovaj božanstveni otok po imenu Sveta Helena.
Post je objavljen 30.09.2006. u 18:30 sati.