Neslužbene statistike pokazuju da je prosječna starost birača u BiH 65 godina. Dakle, vlast nam biraju ljudi koji možda i ne dočekaju kraj mandata. Treba li okriviti mlade za lijenost ili istina leži negdje drugdje?
Prije ikakve priče, uzmimo jedan primjer. U Sarajevo centru, na jednom glasačkom mjestu je trebalo glasovati oko 20 000 ljudi u periodu od 7.00 do 19.00. Nećemo uzimati za primjer neka sela koja nemaju niti tisuću stanovnika, a imala su tri biračka mjesta, nego, npr. Neum, sa svojih 2500 registriranih birača, koji su mogli glasovati na tri biračka mjesta. Slična priča je u svim gradovima BiH. U Mostaru, naselja Podhum, Zahum i južni dio Panjevine su imali tri glasačka mjesta, a svaka ima birača kao Neum.
Logično, u nedjelju jutro, tko može doći glasovati, nego najvećim dijelom umirovljenici, kojima nije omogućeno da dobro i pročitaju glasačke listiće u kratkom vremenu koje se od njih traži. Primjerice, ako slučajno neki umirovljenik ne vidi dobro (a takvih je 90%), treba mu sigurno minimum od 5 minuta da glasuje na jednom listiću, a listića je bio 3. Uzmimo primjer općine Sarajevo centar, neka 20 000 ljudi samo treba proći kroz hodnik, bez da se zadržavaju glasovati, stvorit će se velike gužve. Napravimo jednostavnu računicu. U 12 sati ima 720 minuta. Podijeli sa, recimo, 5 minuta koliko bi trebalo za izabrati, znači da u tih 12 sati prosječno u jednoj kabini može normalno glasovati 144 osobe.
Izbori bi po zakonu trebali biti organizirani da se omogući glasovanje svakome, kao da će na izbore izići 100% biračkoga tijela, a ne na osnovu odaziva na prijašnje izbore. Iluzorno je očekivati da će itko tko preko tjedna crnči po 12 sati dnevno, jedini dan kojeg ima za odmor provesti u čekajući red za izbore. Da, izbori su građanska dućnost, ali da li je čekanje u redovima isto dužnost?
Jednako tako, nitko nije kontrolirao kako teku glasovi nepokretnih osoba, osoba s posebnim potrebama koji nisu mogli doći na birališta, slijepih osoba,... Po Zakonu, Centri za socijalni rad su trebali spiskove tih osoba dostaviti izbornom povjerenstvu i onda su oni trebali omogućiti članovima lokalnog izbornog vijeća da obiću te glasače. Ne znamo za ostatak BiH, no imamo pouzdane podatke da centri za socijalni rad Mostar, Čitluk, Ljubuški, Široki Brijeg i Posušje ne samo da nisu dostavili valjane spiskove, nego, i onima koji su bili na spisku nije došao nitko da im omogući glasovanje. Tko i kako može dokazati da oni „nisu glasovali" ili da nije tkogod glasovao umjesto njih? I na kraju, još jedno pitanje: od kuda informacije „Voice of America" još u subotu, da će Milorad Dodik i Haris Silajdžić izaći kao pobjednici ovih izbora?
[vrisak]
nadopuna:
HRVATSKI BERLIN - PHOTO STORY
Post je objavljen 02.10.2006. u 10:08 sati.