Prema Zakonu o načelima lokalne samouprave u F BiH, grad mora imati najmanje 30.000 stanovnika, odnosno u čijem središtu živi najmanje 10.000 stanovnika. Znači, u Hercegovini, uz Mostar, grad može biti još jedino Livno, ako pretpostavimo da se Livnjaci osjećaju Hercegovcima
ZAKONSKA IZMAGLICA TKO I KAKO KROJI GRADOVE U FEDERACIJI
piše Radoslav DODIG
U ’Službenim novinama’ Federacije BiH objavljen je "Zakon o načelima lokalne samouprave u F BiH". Zakon kao takav propisuje djelokrug rada jedinica lokalne samouprave, i to općina i gradova. Ali dok je kod općina, gotovo u cijelosti naslijeđenim iz socijalističkih vremena, stvar jasna, s gradovima nije tako.
Naime, prema dosadašnjim zakonima o administrativnom i teritorijalnom ustroju i lokalnoj samoupravi status grada u F BiH imaju samo Sarajevo i Mostar. Zato će glavobolje i polemika zacijelo izazvati članak koji propisuje što se krije pod pojmom grad.
Samo je Mostar grad
Što znači "od posebnoga povijesnoga i kulturnoga značaja"? U čl. 5. grad se definira kao "jedinica lokalne samouprave koja predstavlja urbanu, infrastrukturnu cjelinu, povezanu svakodnevnim potrebama stanovništva". Neodređeno i maglovito, nema što! Pa i najmanji sokak u Bosni i zaselak u Hercegovini povezan je svakodnevnim potrebama. Usto, mnoga sela valjda imaju infrastrukturu, od vode i struje do ceste i telefona. U toj definiciji jedino atribut "urbani" upućuje na grad. Ako kakav tajkun, na nekoj glavici iznad sela, ima diskont, magazu i garažu, zar to nije urbana cjelina?
U drugom stavku istoga članak, ipak, statistički se pojašnjava kako se može steći status grada. Naime, grad se uspostavlja federalnim zakonom, "udruživanjem dviju ili više općina, ili odluke općinskoga vijeća, ako ona ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno u čijem gradskom središtu živi najmanje 10.000 stanovnika". Po tome, znači, u Hercegovini, uz Mostar, grad može biti jedino Livno, ako pretpostavimo da se Livnjaci osjećaju Hercegovcima. Svi drugi Hercegovci ostadoše seljaci.
Ipak, za kakvu-takvu urbanizaciju Hercegovine ostaju dva stavka istoga zakonskog članka. Grad, kažu federalni babe, ako nije statistički velik, može postati pod uvjetom da je sjedište županije odnosno kantona. Tu se još može jedino ubrojiti Široki Brijeg. Zadnji stavak čl. 5. na kraju daje varljivu nadu seljacima kako postati građanima. Tamo se kaže da "iznimno gradom se može proglasiti općina od posebnoga povijesnog i kulturnog značaja".
Vidi vraga?! Nigdje u cijelome zakonu ni slova što je i tko je od posebnoga povijesnog i kulturnog značaja? Recimo, jesu li Doljani, gdje se nalazi grob hajduka Mijata Tomića, od povijesna značaja? Nego što, reći će svi Duvnjaci, Ramljaci i Tomićevi prezimenjaci. Pa i Batin kod Posušja ima povijesno značenje - u njemu je rođen hrvatski general i političar Ljubo Ćesić Rojs, u čiju težinu ne treba sumnjati.
Zašto ne i Rastovača!?
Glede kulture, zar Rastovača, opet kod Posušja, ne bi mogla biti grad? Na Ilijinu brdu okupi se na borbi bikova više od deset tisuća čeljadi, pa ne mo'š ne nazvati to najposjećenijim kulturnim događajem u Hercegovini.
Razvidno je, dakle, da će puno tinte poteći u objašnjavanju posebitosti "povijesnoga i kulturna značaja" svakog našeg malog mista. Sviđa mi se Prijedlog izmjena i dogradnje Ustava Bosne i Hercegovine, koji je pokrenuo SDP. Tamo se traži da gradom može postati općina koja ima 25.000 žitelja. Tada bi i moj Ljubuški mogao postati gradom, pod uvjetom da mlade mame budu natalitetno svjesne. U susjednoj Republici Hrvatskoj Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi pretrpio je gomilu izmjena i dopuna, tako da su Hrvatskoj danas 124 grada i 426 općina.
Hrvati bježe sa sela. Možda je rješenje da se, pored statusa općine i grada, u Zakonu o lokalnoj samoupravi F BiH uvede i varoš (u Bosni čaršija). Po novom federalnom zakonu ispalo bi da su vodeći hrvatski političari seljaci: Ljuti Dolac, mjesto rođenja dr. Dragana Čovića, i Uzarići, gdje je kao beba proplakao dr. Božo Ljubić. Dajte da budu varošani!
Post je objavljen 02.10.2006. u 09:59 sati.