Marketing
"Throw your dreams into space like a kite, and you do not know what it will bring back, a new life, a new friend, a new love, a new country." (Anais Nin)
Koje prijepodne! Kasnila sam pola sata zbog zastoja u prometu i umjesto u dogovorenih 11 pojavila sam se na trgu u pola 12, ali nije se nimalo naljutio. Stajao je kod sata i smješkao se kao da se ništa nije dogodilo. Prijateljski zagrljaj, poljubac u obraz. Lagano ispijanje kave s mlijekom u "Apartmanu" uz dim bijelog Marlbora i neprekidni razgovor o njegovoj prošlosti, mojoj prošlosti, pogledima na život, filozofiji, rock glazbi, filmovima, knjigama, kao da se družimo i dobro poznajemo već stoljećima. Inzistirao je da će mi platiti kavu, makar sam mu nekoliko minuta prije rekla kako ne volim kad mi netko plaća piće. Šetnja gradom i sladoled u "Vinceku". Ponovno mi nije dopustio da platim koliko god sam se bunila, rekao je da mu muški ponos to ne dopušta.
Nakon što smo izišli iz "Vinceka" prebacio je svoju ruku preko mog ramena.
"Znaš, malecka, stvarno si posebna!"
Malecka...
Primaknuo mi se bliže i nisam mogla reći "ne", koliko god dio mene smatrao da pogrešno postupam, da srljam u nepoznato. Ma željela sam to učiniti još u srijedu navečer na karminama!
Ponudio se da će me odvesti skroz do kuće na drugom kraju grada makar se žurio na posao. Nisam mu dala da me odbaci direktno do ulaznih vrata, već sam ga zamolila da me ostavi na uglu ulice. Mama i tata su doduše bili na poslu, ali nikad se ne zna tko bi mogao sve vidjeti. Opraštali smo se skoro pola sata, nije mi dao da odem. Ah, te velike zelene oči, kovrčava crna kosa s pokojom sijedom i široki osmijeh. Naprosto je divan...
Uljepšao mi je jutro, dan, ma cijeli tjedan i mjesec! Ne znam što mi se to događa, ne prepoznajem samu sebe. Tako sam puna energije i pjevušim cijelo poslijepodne. Prolupala sam do daske, pukla kao kokica. Da, ja sam mali bleso, jedan najobičniji mali bleso... Znam da nije savršen i baš me briga, uživat ću! Prepustit ću se, pa neka bude što bude. Sutra me vodi na Noć gutača reklama, a potom tko zna gdje ćemo završiti. Noć je duga, a svi detalji baš nisu za blog, moglo bi tu biti i prilično intimnih stvarčica.
A toliko je okolnosti zbog kojih bih morala dobro razmisliti o svemu...
On je bivši ovisnik o heroinu. Punih je šest godina bio "na igli" i prošao sve moguće komune od Italije do Španjolske. Doduše, čist je već punih trinaest godina, izvukao se iz tog pakla prvenstveno zahvaljujući mom djedu koji mu je pružio priliku kad su ga svi već otpisali i spasio ga, podržavao ga u svakoj krizi.
Razveden je i otac šesnaestogodišnje djevojke (da, samo je nekoliko godina mlađa od mene!). Brak mu je propao prvenstveno zbog ovisnosti, ali s kćerkom je u relativno dobrim odnosima i posjećuje je jednom tjedno.
Punih je sedamnaest godina stariji od mene. Ni ja ne mogu vjerovati. Sedamnaest!
Prošao je kroz toliko toga, a ja sam u usporedbi s njime samo naivna djevojčica bez previše iskustva, s tek dvadeset i kojom godinicom na leđima.
Znam, nisam sasvim pri sebi, to mi kažu i sve frendice kojima sam dosad ispričala za njega, ali nijedna mi od tih stvari ne smeta previše. Kao da sam se s njime našla na istoj valnoj duljini. Ali, ako mu je svojedobno moj djed pružio šansu i prepoznao u njemu osobu vrijednu truda i punu potencijala, zašto onda i ja ne bih učinila isto?
Post je objavljen 29.09.2006. u 20:33 sati.