Volim zvijezde.
I zvjezdano nebo.
Uživam u onom razdoblju godine kad je nebo puno - zvijezda padalica.
Pa mogu, poput Pinochhia, zaželjeti želju.
Volim i betlehemsku zvijezdu - navjestiteljicu.
Pa, svake godine, na Badnjak, jedva čekam da se pojavi.
I tek onda - upalim svijećice na božićnom drvcu.
A draga mi je i - zvijezda lutalica.
Ona iz pjesme pjesme I was born under the wandering star.
Koju je tako senzualno hrapavo odgunđao "tough gay" Lee Marvin, u ulozi Rumsona.
U starom dobrom vesternu Paint your vagon.
Za fanove filma Painting your wagon - Fun page stars-of-old
P.S.
Meni mnogo znači - slika. Slikovno i likovno.
Većinu stvari sebi predočavam - slikom.
Ideje, atmosfera, osjećaji u meni se oblikuju kao slike.
Želim li raščlaniti ili prikazati nešto složeno - uvijek posegnem za crtežom.
Moj stil učenja je također -pretežno vizualan. Svijet slika uvijek mi je bio važniji od zvukovnoga svijeta.
No, ja volim glazbu. I rado je slušam.
Ipak, draži su mi zvuci koji nisu glazba. A zvuče poput glazbe:
šum vode, huk vjetra, zvuk kiše.
I žablji kreket ... i mačje predenje... i cvrkut ptica ... i zavijanje vuka ... i huk sove.
Kada bih se morala odreći zvukova, najteže bih se odrekla zvuka ljudskoga glasa. U stvaranju i zaokruživanju slike o nekoj osobi izuzetno mi je važan glas. I način govora.
Volim i ljudski pjev. Najviše - a capella.
Privlačni su mi muškarci s moćnim glasom.
Dubljim ... malo napuklim i hrapavim.
Pa mi je gunđanje Lee Marvina privlačnije od glatkog pjeva nekog vrhunskog tenora.