I da me ne pitaš, morala bih ti istinu reći,
Srce će se iskreno samo od sebe odati.
Da nisi slučajno ušao u moj život i svijet,
Ja bih zaboravila njime uspravno hodati.
Naučio si me da jedan pad ne znači ništa,
Da nijedan poraz nije vrijedan suza i boli.
Što izgubim, nadoknadit ću prstima svojim,
A kad zaigra srce, bit će znak da ponovo voli.
Naučio si me da se i sada od nule može početi,
Da materijalno ne znači zadovoljstvo i sreću.
Ono što prođemo u ružnom, nećemo u lijepom,
I uvijek zaslužujemo još jednu priliku, ljepšu i veću.
Strpljenjem se hraniti, šutnjom od urlanja braniti,
I uvijek biti veseo i nasmijan, čak i onda, kad tišti,
Ne pokazati patnju, strah, bol, niti pogođenost
I pjevati veselo, makar bi srce najradije da vrišti.
Ništa riječima ne obećavaš, djelima svojim pričaš,
Da me nečim impresioniraš ni najmanje se ne trudiš.
Ti si takav, ne možeš i ne trebaš biti drugačiji
I sretna sam što mi sebe kao dušu i prijatelja nudiš.
Hvala ti što postojiš, što si tu, pored mene,
Što mi pregršt lijepih misli i želja jutrima šalješ.
Ti znaš, zauzimaš posebno mjesto u mome srcu
I uvijek ćeš u meni biti prisutan, vječno ćeš da traješ.