Marketing
central perk café
mnoge su se nade ispod mostova pretvorile u močvare u posljednje četiri godine.
sumporne vode bez krokodila.
pred strahovima su se zatvorile oči. da se pregaze.
prije četiri godine i 7 mjeseci ušla je tu prvi put. sama. ne sjećam se da li je ikad prije ušla u neki café sama. uzbuđena u potrazi za sponama, željela je samo poslati e-mail nazad u svoj život. sama sa svojim nadama. ne sjećam se kako se osjećala.
sjećam se ružičaste košulje brižno isplanirane šminke. laka na noktima.
ne sjećam se gorčine.
gorak okus sarkazma u ustima, šalica kafe u dlanovima. navikla na samoću nema smisla tražiti bliskosti. nimalo odraslija, samo balzamirana pod svojim malim privatnim humkom. iščekujem ekshumatora ljubitelja leševa, znam da ta djevojčica još uvijek i još opet može otvoriti oči.
vezana mržnjom prema ovom mjestu osjećam perverznu nježnost.
kraj je u zraku. posljednji ugovor sa matičnom kućom. ne vidim mu obrise, udišem. slobodu i strahove.
svaki kraj je bar jedan novi početak
ponekad pogrešan.
ponekad ne.
u potrazi za izgubljenom bliskošću.
Post je objavljen 29.09.2006. u 15:37 sati.