Marketing
BEZ SNA!!!
Noćas sam opet bez sna i gorkih uspaljenih sjećanja sa sto rana na srcu, suze mi mokre lice. Vrijeme ima boju mraka svaki me čovjek vara. Od mjeseca koji me uporno zove, niotkuda dolazi san, ali kratak. Prilazi mi anđeo bijeli sa krilima od svile tanke i reče “NE BRINI, MALENA SMRT JE MALA. ”Znala sam da si to ti ljubavi moja jedina zašto si morao poginuti te proklete ljetne noći, zašto me ostavi samu? To je pitanje koje će ostati bez odgovora danima ga na tvom grobu tražim, danima preko njega ležim, molim te da iz zemlje progovoriš da mi kao nekada kažeš “Još te volim maleno moje. ”Znam da si i gore sretan, lijep kao što si pored mene bio, da ti anđeli društvo prave. Ali samo jedno ti neću oprostiti nikada zašto nisi poveo mene. I ja sam željela da budem sa tobom, da se pored tebe budim, zastat će mi sada život kada nikoga drugog u životu neću moći iskreno da ljubim. Evo već su tri godine prošle otkada se vidjeli nismo. Otkada te najljepše plave oči nisu ugledale svjetlost dana, želim da zaspim i da se probudim kraj tebe, da li si ti ovaj anđeo što mi u san dolazi? Da li si zaista me čuo i došao po mene? Pružaš mi ruke anđele bijeli, govoriš mi da se ne plačem prilazim ti i sada sam sigurna da si to ti, osmijeh mi prekriva lice padam ti na grudi. I kao da je tu vrijeme stalo, taman pomislih da sam mrtva, plavetnilo mojih očiju ugleda ta poznata četiri zida moje sobe……Shvatila sam da smrt uvijek dolazi iz tih polja skrivenih. I ako umrem želim samo jednu ruku ranjenu, jedne usne ranjene, jedne oči najljepše pa makar provela bezbroj noći bez postelje. Želim da zabranite mjesecu da uđe. Poneku zvijezdu pustite u moj dom. A kada sunce izađe prve zrake pustite meni, kroz otvoren prozor da mom kovčegu priđu. Jer ono je jedino koje me nije izdalo. Vjetar puše i nosi sve možda mene odnese jedne noći putem smrti. Možda se na trgu mrtvih okupe svi da vide kako dolazim sa koferima punim gorčine, možda me i ti tamo sačekaju, sa poljupcem slatkim odvedeš anđelima, a ja ću te gledati sa suzom u oku što me umjesto ljudi sačekaju vile, što ostavi planine i zime. Zato majko moja kada umrem nemoj plakati, jer ćeš raniti srce kćerke svoje, kada me pod zemlju budu zakopali i veliki pločnik stave. Bit ću jedna duša bez tijela, ali ću majko moja, biti sretna i nasmiješena ne ću se plašiti novog sutra zaspalog sunca i života bez njega…...........
Evo seko napisala sam i ja jedan posta. Bolje rečeno jedan mali sastav. Nadam se da će vam se svidjeti.
Evo jedna mala slatka ruzica!
Please Loard!
by: Iris
Post je objavljen 29.09.2006. u 15:21 sati.