Pod dubokim nebom oslikanim sljokicama,lezim na drvenom molu na kojemu je zaljepljeno galeblje perje na friskim kakicama,podamnom valovi,melodijom svojom razbijaju tisinu.Ja zudim za tisinom u svojoj glavi ne bi li cula Boziji glas,vodstvo neko,neki poziv neki smjer,neku potvrdu.Kako smo zapravo mali i sami,naspram onih zvijezda,sto tako cudesno sijaje i pljene paznju.Zasto ih uvijek promatram sama???Zasto sam tako puno sama???Zato sto mi bas pase!!!Nekad sam tako egoisticna,da zbrisem,nikom ne ponudim svoje drustvo,jer zelim biti sa svojim mislima,Bogom,u svom diru.Onda se dogodi,netko,tko ude u tvoj svijet,jednostavno ga pustis da bude dio tebe,lezis opet u nekoj barci ljuljas se na valovima i promatras zvijezde,On je tu!!!Bas je fino biti u drustvu,nekako je bilo...bogatije.Sutra se vracam,nekome i nekog ostavljam,ostavljam prazno mjesto u crkvi,u bazi,ostavljam Amsterdam njegove mostove i kanale,njegove bici staze,puteve kojima sam ubijala svoju samocu i trazila zabavu a nasla...ljubav.Bas kad mislim da nemam nikoga i da mi je moja samoca najbolji prijatelj,oko tebe rode najljepsi pupoljci,procvatu ruze,niknu mladice...prijatelja,ljudi koji te vole,koji te zele i vole tvoju prisutnost.To me cini bogatom,cini me sretnom,cini me svojom,cini me njihovom,priblizuje me k Bogu,k ljudima i sve to u velikoj pozadini ljubavi.Volim taj osijedcaj.A sve mi to pricaju one male sjajne zvijezdice,vole kad ih gledam!Volim vas sve-sve vas volim!
Post je objavljen 29.09.2006. u 14:49 sati.