Sinoć mi je poginuo kolega s posla. Ne, neću o vrlinama, vječnoj spremnosti za zajebanciju ni o ostalim nabrajanjima prošlih situacija karakterističnima za ovakve trenutke. Neću ni o odgovaranjima od kupovine motocikla, pitanja je li Z750 prejak za njegovo ne baš veliko vozačko iskustvo... Nema smisla.
Nažalost, jedino normalno što čovjek može napraviti jest spomenuti se pokojnika i nastaviti dalje po starom. Odnosno, u ovom slučaju, konkretno, nastaviti raditi. Problem je što je već drugi zadatak kojeg sam obavio ujutro bilo slanje kontakata jednoj tvrtci s kojom surađujemo. I što sam morao na dva mjesta u Excel tablicama označiti ime Tomislav Vojvodić i zamijeniti ga drugim. Jednostavni copy/paste, u svim ostalim slučajevima. Ali u ovom slučaju, jebem mater i životu i Kawasakiju i šljunku i stupu i svemu ostalom čega se mogu sjetiti, nije bio jednostavan. Nimalo.
Ako ovo pročita netko tko je poznavao Tomeka i smatra da u ovakvom trenutku psovanje nije bilo primjereno, ispričavam se. Srce ne poznaje bonton.
Post je objavljen 29.09.2006. u 09:54 sati.