Marketing
broken
Sta cu kad sam osjecajna?
suze mi klize niz lice dok ovo pisem.. ne znam sta osjecam, a sta ne osjecam.. ne znam sta hocu, a znam sta necu.....
sta se desilo?
dan kao i svi drugi, odem u skolu, iznerviram se, udepresivim se, vicem malo ako mi se posreci, dodjem kuci, odem na msn, pricam sa ljudima onako bezvoljno, razmisljam o tome kako sam ja uzasna osoba i zasto sam sad takva.. zasto stalno razmisljam o tome..
i sta se ovog puta desi?
bilo sta da mi neko kaze ja se rasplacem.... jednostavno mi suze same krenu iako necu da teku.. zasto??
u depresiji sam zbog toga sto osoba do koje mi je stalo ne cijeni moju licnost pa sam i ja pocela prezirati ono sto jesam te nisam vidjela oko sebe osobe koje me zaista cijene... ili cijene bar dio mene... ne znam sta pokusava s tim... bar kad bi mi rekao...
zasto mora sve biti "na meni"?? zasto moram sve ja odluciti.... ne mogu.... ne zelim... necu.
imam puno problema zbog njega.. iako kaze da je sve rijesio.. skoro.
ne mogu. jednostavno ne mogu.. sama sebe mucim, a on to ne shvata.. mozda... ne znam.
zbunjena sam i depresivna.. slomljena.. mislim lose... nikad nisam takva bila.. necu da budem takva..
necu ja zbog ovoga prestati razmisljati o njemu i onome sto on zeli da budem, o onome sto jesam i o onome sto postajem, o svijetu u kojem zivim i o ljudima u njemu, ali definitivno hocu sebi dati malo slobode, pustiti svoje ladje da malo plove... vise od ovog svijeta, mog, njegovog, ljudskog i nadljudskog, nadprirodnog i nadsvemirskog.. bozanskog...
volim svoj svijet..... ninin, admirov i svoj...... ne treba mi niko vise..... zlata nadam se da ces me shvatiti... ne znam sta ti se dogadja, bilo bi lijepo da nam kazes jer za to sluze prijatelji.. ako ti se nesto lose desava tu smo mi da ti pomognemo.. ako mozemo.. ako ne mozemo mozda ti je dovoljno da se otvoris nekome, i da te saslusa.. samo to je nekad dovoljno..
nekad pozelim samo da me neko zagrli.. samo mi to treba.. da zagrli, da me shvati i ne mora vise nista biti... za mene nista.. ponekad razmisljam zasto uopce postojim.. koja mi je svrha i shvatim da previse razmisljam... sve analiziram duboko.. svaku rijec koju mi neko kaze i njenu svrhu i cilj.. svaki pokret i pogled.. ne znam kako sam postala takva.. sve me povrijedi.. ne znam ni dosad sta sam napisala.. ne vjerujem da ce iko ovo procitati ni da ce doci do ovog.. ovo pisem samo za svoju dusu..
ne morate ovo citati............. jesam li se zaista promijenila kako mi nekad kazu?? kako to... ne razumijem nista.. znam da su svi ovo morali proci i da je do godina.. ali sigurno nisu to shvatali kao ja.... stvarno nekad mislim da sam sama.. i bespomocna..
zahvaljujem nini i admiru na potpori.. volim vas puno.... iako se nekad cini da pretjerujem il da sam odvratna il ne znam ti ni ja sta... ako sam ikad nesto vam uradila izvinjavam se.. trudila sam se da budem ja....
ne znam zasto, ali imam neku potrebu da imam nekog uz sebe.. da kad ga god zatrebam da je tu.. mozda su zato ljudi "izmislili" Boga.. ne znam.. ni po tom pitanju nemam odgovora.. samo beskonacno mnogo pitanja... i razmisljanja koje vode nikud.. pitanja koja vode do jos vecih pitanja.. na koje pogotovo ne zelim ni misliti...
imate li nekad osjecaj kad mislite skrozz duboko i kad pomislite na nesto kao smrt, rat i to da odmah prekinete ta razmisljanja......
zasto mi neke osobe prave prepreku u zivotu? ja mislim da sam dovoljno pametna i odrasla da znam razmisliti prije svog postupka.. ne volim kad neko misli da ne znam razmisljati svojom glavom.. ja pored svih osoba koje zive u ovom gradu imam vise problema nego neko ko dodje kuci pijan, napusen, nadrogiran il ne znam ti ja sta vec.. imaju vise slobode od mene.. ja sam ogranicena.. zbog cega?? sta sam ja to uradila? ne pusim, ne pijem, ne pijem ni kafu skoro ni gazirano, ne jedem meso.. sve sam STO HOCES DA BUDEM!!! sta hoces od mene jos???
eto.... hodala sam s osobom koja je pusila travu... bezveze.. ne pusi vise.. barem on tako kaze da ni ne znam zasto je pusio.. smanjio je cigare.. ja sam mu rekla da ja nemam vise nista s tim.. imam problema i to je to.. ne mozemo dalje... meni je mama jedino sto imam na ovom svijetu.... ali treba da i ona mene shvati... to ide postepeno.. ne moze neko ko ima ajd recimo problema prestati odjednom s tim.. ali eto... igrom slucaja je gotovo..... a meni je najgore sto on se sve ponasa fino sa mnom... "pa dobro.. ako je tako bolje za tebe, uradicemo to.." i slicno.. to mi je gore... vise bih voljela da se naljutio.. onda bih znala da mu je stalo.. ovako nista ne znam....
sama vise ne znam sta da mislim.. kako da razmisljam.. fuj...
ovako se osjecam.............................................................................................
sad mi je lakse...
Post je objavljen 28.09.2006. u 22:52 sati.