Work in progress, ne budite prestrogi
Klinjo kojeg znam
Dani se broje,
Sudbine kroje,
Grad dobiva ceste,
Iako nove, suviše tijesne.
Još uvijek ispod ovih koža,
izmišljenih brana, akademskih loža
stoji onaj klinac mali,
zaigran i veseo, uvijek u šali
Ništa me ne pita, samo tako stoji
Neće da prizna al' vidljivo se boji
Mnogo stvari pokušava si objasnit
Al' pernicu u torbu- ne želi zakasnit!
Cure više ne poteže za kečke,
Vraća se kući, ne skače preko prečke,
Nastavnike svoje Akademicima zove,
Još uvijek se smije kada vrapci se love.
I hoda tako, dijete moje malo
U mom srcu, i gradu kom nije stalo
Hoda još uvijek, fućka kratke brojalice
Ližuć cigaru mjesto svoje lizalice.
Post je objavljen 28.09.2006. u 22:32 sati.