Čini se da dok promatramo se oči u oči
postoji nešto, gotovo opipljivo, iza naših zjenica,
što možemo, kao tek tako, dotaknuti,
neka melasa sveznanja o MI
koju dotiču oceani koji vibriraju
iznova i iznova praveći
valove visoke 6 metara.
Poklapajući valovi stvaraju rolade od naših tijela,
a mi se smijemo, misleći kako nam se ništa
loše ne može dogoditi.
I ne može.
Sve dok gledamo se oči u oči.
Post je objavljen 28.09.2006. u 21:28 sati.