Marketing
Neobični sportovi u Hrvata
Već je svima znano da smo mi Hrvati sportski nadareni. Od stoljeća sedmog. Još otkad su Kluk, Lobel, Kosenc i Muhlo igrali kamena s ramena tamo negdje u vrletima Lijepe Naše. Mislite da je orijentacijsko trčanje disciplina novijeg datuma? A, jok! Ma to je u nas odavno utemeljeno! Prvo su Vlaji jurcali po Dinari! Orijentirali se po suncu. Tako je počela naša sportska povijest. A povijest je, kao što znamo, učiteljica života. Ona nas uči da se u Hrvata iznjedrilo mnoštvo sportskih igara. Nebrojeni talenti.
Među kojima postoje i oni koji se nisu javno iskazali, njima treba dati posebno priznanje. To su oni prikriveni. Latentni. Ali svakako nadareni. Samo se furaju na skromnost. Oni se žrtvuju za druge. Dok ne dođe njihovih pet minuta. Svoj će talent pokazati kad na red dođe penjanje. E, u toj su disciplini pravi majstori. Njima je vertikala jedini pravi izazov. Vrh – to je cilj.
A kad se popnu, onda pogled puca nadaleko. Ljudi se čine tako maleni. Sitni. Opasno je jedino ako ih zaslijepi sunce. Tad neće vidjeti potkopava li kakav rovokopač podno vrha. Koristi priliku. Marljivo rovari. Dok ne izazove odron. Pa se onaj posklizne odozgo.
A u međuvremenu se na vrhu baš opustio. Postigao cilj. Otkrio novu disciplinu. Biciklizam. Savija leđa, ali gazi pod sobom. A to je važno. Dobro nagaziti. I znati izabrati. Jerbo, ne može se gaziti bilo koga. E, to ne! Treba imati kriterij. Kad vidiš da netko radi, njega nagazi još. Neka se još malo pomuči. Može, samo dok šuti i radi. Oni koji rade manje, to nema veze. Oni zato puno misle. Kontempliraju. Raspoređuju. Određuju. Tu je uvijek i Njegovo Veličanstvo – Siva Eminencija. Veliki Meštar Sviju Hulja. Koji dođe i ode kad hoće. Pritajeni Drmator. Gospodin Javna Tajna.
Elem, treba se u tome snaći. Treba znati živjeti pod povećalom. Jer se traži dlaka u jajetu. Jer si na vjetrometini. U sjeni je uvijek bolje, ali nema mjesta za sve jer se za to mjesto traže posebne kvalifikacije. A dobro je biti u sjeni. Jer sa suprotne strane dolazi sunce. Na tu se stranu ne može gledati. Sunce udara u oči. Natjera onoga tko gleda da žmiri. Pa ništa ne vidi. A toplo mu je. Uljuljka se. I stoji na svom vrhu. Nesvjestan da netko ipak puzi prema gore. A ne vidiš ga. Ali gmiže. I rovari. Dok se na vrhu ne odroni...
Post je objavljen 28.09.2006. u 20:54 sati.