Treba još raditi na ovome. Jako puno raditi. Ideja bogu hvala imam.
Preselila sam se natrag u svoju sobu. Baš mi je zakon. Neko vrijeme sam imala fobije od nove boje, ali sad je ok.
A i preuredila sam si raspored pokučstva pa mi je ludnica. :) Neko pomislio da ja mislim farbat kosu u zeleno?
No da, da se i stim obračunamo jednom zauvijek. Osnovna ideja je da osoba kako živi, svijet gleda u prvom licu, tj gleda sve OSIM sebe. So dakle, ako radiš neke promjene na vlastitom izgledu, rediš ih kako bi promjenio podražaje koji drugi primaju kad gledaju tebe. So dakle, radiš nešto kako bi se drugima svidio ili nesvidio, što onaj koga je zaparvo briga i može, nema beda. Ja sam zadnja koja će uprijti prstom i reći, gle poremečene li osobe. Ali je i činjenica da ako se odabire tako upadljiva boja , ili ste jedan od onih ljudi koji nikako ne mogu biti isti ko i ostali, te da se svi rađaju s ljubičastom kosom, oni bi ju farbali u smeđe. Kako im paše. Ili ste manijak pažnje, koji ne podnosi da se gleda ikoga drugoga osim vas, i želite da vas ljudi zapaze čim se pojavite negdje. Ili ste anime otaku i cosplaying vam je najvažnija stvar u životu. Ili jednostavno mislite da je imati bijelu kosu neopisivo i nevjerojatno cool. Vrlo vjerojatno sam u krivu, ali eto, spremna sam riskirati. Tolko o tome.
Ok, promjene su jako jako jako čudna stvar. Strefe vas kad ih najmanje očekujete, i to upravo one drastične, stvari za koje ste pretpostavljli da će se prije ili poslje dogoditi, ali ih nikada niste uzimali zaozbiljno, jer su upravo toliko nevjerojano drastične. Mislim, recimo da vam jedan dan za ručkom brat iz čista mira saopči da se ženi. WTF?
To je samo banalan prijmer koji nema veze s stvarnim događajima, ali opet ... ne znam, osjeća se čovijek čudno u tim novonastalim okolnostima, kao i u friško pofarbanoj sobi.
Mislim, to je dobra stvar. S vremena na vrijeme, prerastamo neke stare stvari i vrijeme je da sa sebe skinemo staru kožu i po prvi put u puno vremena se protegnemo bez da nas nešto žulja. Slično ko s kupuvanjem novih tenesica, kolko god ti do starih bilo stalo, vrijeme je da se krene napred. Iako meni do stvari i postane stalo tek kad su skroz iznošene i podrapane, ali eto, tako je to.
Zato je možda greška što se vraćam na stari dizajn. Možda bih trebala tražiti neke nove stvari, druge boje ... ali zašto, ako sam našla ono najbolje? Čemu lutati umjesto da svu svoju pažnju posvetim tome da ovaj dizajn pretvorim u pravi odraz onoga što pišem? Uostalom, budučnost se uvijek temelji na prošlosti. Ne možemo zaboraviti sve što je bilo i jednostavno početi ispočetka. Kao i kraj, početak je samo jedan. I uvijek iz starih mrtvih tjelesa stvari koje su prošle i istrulile izrastaju nove, mlade biljčice. Da nema toga, da nema osnove na kojoj bi rasle, ne bi se imale za što uhvatiti.
Samo moram paziti da ih ne pogazim, te male, nove biljčice dok se zgražam nad smradom komposta. To ne bi bilo uredu. Njega treba putiti da bude to što jest -podloga za budučnost.
Valjda je stvar u tome što se čovijek s vremenom privikne na razočaranja, pa prestane vjerovati da se može dogoditi išta drugačije, nestaje nada. Loše je to, loše. Ali istina je da kad se ponadaš, onda tek zapadaš u nevolje, jer ne može to tako, da postoji osoba koja zapravo vjeruje da se može dogoditi nešto ljepo, a ne! I onda se ljepo univerzum trsi iz sve svage da te dotuče. I onda si zaleman od univerzuma, što je puno gore od biti zaleman od nekog bezveznjakovića. E da, on zna zbilja pošteno razbijati.
I kaj da mu radim, kaj ? Mislim, on je zbilja ozbiljno naumio ščepati sve na čemu radim, pogledati me svojim nevinim okicama i reći " Ne, ne ću ti to zgaziti, obečajem!", i dok ja uzdišem od olakšanja, on će se paklenski nasmješiti, baciti moj rad na pod i svom ga težinom zgaziti. I nakon toga se nasmiješiti kao mali anđelak i otklipsati nekud drugud, u nove snovorušilačke pobjede. I ko tom univerzumu može stati na kraj? Osim par osoba koje bi ovdije bio skroz neumjesno spominjati. Bilo bi smješno doduše, ali neumjesno.
I sad, samo ostaje pitanje, mogu li ja išta tom univerzumu, ili se samo zavaravam kad kujem paklenske planove kako ga srušiti s vlasti? Ima li smisla raditi nešto što po nikakvoj zdravoj pameti nema smisla, a po svoj prilici je i drastično sebično? Naravno da ima, jer dok ima volje, ima i načina!
Post je objavljen 28.09.2006. u 18:28 sati.