Najednom se rasjela zemlja,i otvorio se jaz.Kuce su se porusile,i brdo kamenja spraskalo se u dubinu.Jaz je prijetio da ce progutati sela.Vraci su donijeli rjesenje da ce se opasni jaz zatrpati samo onda,ako se plemeniti vitez koji prvi dojezdi dobrovoljno zrtvuje skokom u ponor.Tako se to i dogodilo.Tada prvi put.Ali to je bilo u drevna vremena kada je zemlja progutala konja i konjanike i pomirila se s ljudima mistikom dobrovoljne zrtve.U kasnijim narastajima planina je opet otvarala usta.Osamnaest godina vraci su trazili dobrovoljnu zrtvu,ali vitezovi nisu vise vjerovali u svoj uspjeh.Bilo je drugo vrijeme,ni nebo nije moglo biti isto,te nisu pomogle ni sve duhovne sile Istoka.Na drevna pricanja ovaj put su se vitezovi smijesili,slijegali ramenima i odgovarali:
-Mitosi i legende.
Kasni vitezovi voljeli su vise zivot od ponora.
Post je objavljen 28.09.2006. u 16:40 sati.