Pregled posta

Je, je, danas je taj dan!

Pamtim to kao da je bilo danas...
Negdje početkom devedesetih krenula sam u srednju školu, Drugu gimnaziju, u koju se tada dosta teško upadalo. Patila sam zbog društva iz osnovne koje je ili otišlo u neku drugu školu ili "preko", jer ipak je bilo ratno vrijeme. Prilagodljiva po prirodi ubrzo sam našla novo društvo, sve od reda "štreberice" poput mene Iva, Ivana i Barbara, sjećaš se?
Ti si bila jedna od onih koje mi se nisu svidjele. U preširokoj trenerci, ogromnim Kronos patikama i izraslom jež frizurom. Slušala si... e jebemu... nemam pojma šta, neke repere, a ja sam rezala žile na Morrisona i Ramonese, tako da mi i po tome nisi odgovarala, ali barem nisi slušala NKOTB, kao Kata ili Biggi, recimo, pa sam to uvažavala. Neću sada ovdje napisati i to da je meni Tajči bila jako simpatična, ali istina je. Sjećaš se kad smo išli u Zagreb na Bez trećega i kad je Mirnu udario kamion a Ana i ja se slikale s Tajči? Oh, God, kako je to davno bilo.

A sjećaš se onog razrednog dopisivanja? To i danas zapravo ne kužim. Baš sam s Vlatkom prićala o tome neki dan. Jako smiješno, ali to je bila neka preteča ovoga što danas piskaram na blogu. Sjećaš se da smo i nas dvije razmijenile nekoliko pisama? Pamtim jedno u kojemu si pisala da ideš van s Tinom koja uvijek ima fantastičnu frizuru a ti fenom moraš puhati pola sata da bi izgledala pristojno. Hm, to radiš i danas, ali tada nisi stavljala viklere na tu svoju grivetinu.

Ajmo dalje... Bila sam u Harkanyu, srela Biggi koja mi je rekla da su u Pies'tanyima osim nje još Kata i Sara. To mi je bilo prihvatljivo jer sam se htjela maknuti iz tog ratnog okružja i uplakane mame i bake, a i Gollovica je bila tamo pa sam prihvatila bilo što. Znam da ti i tada nisam bila draga, brbljava i nametljiva šterebica koja je poremetila vašu idilu. Moš mislit! Nisi ni ti meni bila napeta ali si bila moja, iz razreda, duhovita i znala si sve MTV charts na čemu sam ti uvijek zavidjela. Danas kada razmišljam o razdoblju provedenom u Slovačkoj pamtim tu neku neopterećenost, zapravo mladenačku glupost i bedastoću. A vrijeme je bilo odvratno. Pamtim sladolede u Alexandri i pizze u... ne mogu se sjetiti te pizzerije ali znaš na koju mislim. Nedavno sam izvadila dnevnike iz toga razdoblja i jednog zapisa koji je išao otprilike ovako "Stvarno me nerviraju te Sara i Kata, stalno nešto cmolje i preseravaju se umjesto da uživaju u životu, koji je samo jedan!" Kakve riječi, kakva mudrost!

Vrijeme nakon Slovačke mi je nekako prohujalo u onoj našoj grunge fazi čudnog odijevanja i izgledanja. Sjećaš se crnog ruža? Tate koji me pitao zašto izgledamo kao rakuni? To je baš bilo divno. Odlasci u OKS (ne ovaj današnji, božemesačuvaj), na neke tulume s čudnim ljudima i općenito preseravanje.
Bilo mi je predivno kako si ti uvijek znala što želiš i opasno se pripremala za faks dok sam je talasala, što uglavnom radim i danas. Uvijek sam s divljenjem gledala tvoje radove, od plakata za Green Life i napredne Engleze do pisama i majci, pardon potkošulja, s Jackson Pollock motivima. He-he!

Onda si otišla na željeni faks i uvijek sam s nestrpljenjem očekivala vikende s tobom provedene u bedastim raspravama i ponovno izlascima. Pamtim da su mi izlasci sa Ženama uvijek bila tlaka, ona užasna Tufna i Vega, a najdraže mi je bilo sjediti u nekom bircu s tobom i Arenom. S vama zapravo bilo gdje.
Onda je došla moja faza Drvenog Lutka i bojala sam se kako će to izgledati. Znala sam da ću uvijek izabrati tebe ako budem morala birati, ali na sreću do toga nije došlo, iako nije nikada kužio zašto se toliko veselim tvojim dolascima i zašto radije sjedim s tobom na klupi nego što idem s njim... negdje... ne pamtim ni gdje smo uopće išli. Znaš da sam već tada znala da si ti prava za mene i da takvu ljubav, bliskost i povjerenje osjetiš valjda samo s jednom osobom u životu.

Onda smo postale poslovne žene, neš ti, opterećene problemima na poslu a ponajviše nedostatkom partnera. Sjećaš se ono dok sam radila u Vukovaru kako sam svaki, ali svaki dan dolazila do tebe nakon posla, pa smo ili išle na kupanje na bajer ili samo sjedile kod tebe u dnevnoj dok su se starci kartali. Iako sam tada bila jadna jer sam mislila da nikada neću naći ljubav kakvu sam mislila da zaslužujem, bila sam neopisivo sretna jer sam s tobom mogla dijeliti i to i ti si bila jedina koja me shvaćala. Bilo je to baš gadno razdoblje, znaš to i sama, ali ta naša druženja su jedino čega se iz ove perspektive sjećam. Od maničnog nasnimavanja filmova s tevea i gledanja svih filmova iz videoteka pa sve do izlazaka za koje se sredimo i našminkamo pa opet ostanemo kod tebe jer izlasci nisu imali smisla.

Jedan od takvih glupih izlazaka je bio i odlazak na proslavu Nove kod Vande koji se ipak pokazao sudbonosnim jer si tamo upoznala Liftboya. Znala sam njega od prije, preko Maje, i uvijek mi je bio drag s onom rudlavom crvenom kosom i vječnom vijetnamkom. Baš je bio sladak, srce moje, kum moj. Brinula sam se jedino da te ne bi zeznuo, nedajbože shvatio neozbiljno i ostavio neke gadne posljedice. Naravno da sam bila u krivom. Odmah sam to shvatila. Od one male Milka čokoladice koju ti je donio.

Ubrzo sam i ja upoznala Bunka i bila najsretnija na svijetu kad si ga ti prihvatila. I ti i Liftboy. Ma jebeš sve ostale, od staraca do žena, ti si bila najbitnija. Ne mogu ni zamisliti što bi bilo da je bilo drukčije, da me nisi shvatila i prihvatila takvu kakva jesam.



Znaš da ti jedina znaš sve stvari o meni? Zaista, samo ti. You and you alone. Najdraža moja Chewhachu!
Pa i ovo što nam se događa u posljednje vrijeme, ova iskrenost i povjerenje, u dobru i zlu, to je znak da smo mi skupa za cijeli život i znak da ćemo uvijek imati jedna drugu i kad smo vesele i kad smo tužne. Sad mi se plače a ne znam zašto. Od sreće valjda?! Ili PMS-a?!
I ne znam zašto sam odlučila ovdje ti sve napisati. Valjda zato što inače ne čitaš ove moje bljezgarije. I ne trebaš. Ti znaš sve, onako intuitivno, zato što me dobro poznaješ.
I ja tebe.

I moram ti priznati da žalim da se nismo prepoznale prije.
Žalim da nisam iza Kronos patika i jež frizure vidjela osobu moga života i odmah te izgrlila i izljubila onako žestoko kao što sada stalno želim.
Samo pred tobom (dobro, i pred Bunkom, ali to je ipak drukčije) sam svoja. I mogu prdnuti i podrignuti i povraćati i pasti u nesvijest u kazalištu i znam da ćeš ti uvijek otrčati po vodu, pa makar i s limunom i ledom. Uvijek me vraćaš na pravi put, interpretiraj to kako god želiš.
Kad sam u bedu zbog neke svađe ili problema na poslu, zvrcnem tebe i odmah mi je lakše. Ti si moj aspirin i apaurin.

I iz dana u dan shvaćam kako sam neizmjerno sretna i blagoslovljena što te imam i što si izabrala baš mene. Vidiš na kakve srcedrapateljne riječi me tjeraš?

Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena.
Ti si neponovljiva.
Ti si jedinstvena i neponovljiva.
I ovo nije kopi-pejst, tak da znaš!

Ti si najbolja osoba koju znam, obogatila si moj život neizmjerno i uvijek ću biti tu za tebe da te zagrlim i poljubim, radosnu, uplakanu ili usranu, pa makar nas dijelilo tih glupih 300 kilometara!
I žao mi je da nisam češće s tobom fizički, da ne mogu nakon posla skočiti na bajs i ići s tobom na biciklanje ili nedeljnu šetnju.
Žao mi je. Baš.
Ali zapravo, kad bolje promislim, mi smo puno bliže od svih ljudi koje znam, unatoč udaljenosti.
Ipak mi je žao da i opet nisam s tobom na rođendan da se zapijemo i proveselimo.
Žao mi je da ćeš opet slaviti sa ženama a mene neće biti.
Ma u qrac i te žene, sad sam ljubomorna na njih, fuj-fuj-fuj...
Ali ti znaš da te ja volim i da mislim na tebe stalno. I znaš da sam čekala ponoć da budem prva koja će ti čestitati i da još nisam smislila šta ću ti kupiti.

Svaki trenutak s tobom pravo je bogatstvo za mene i moram se potruditi da ih bude više, ne samo telefonom i ajsikjuom, nego i uživo. jedva čekam vjenčanje i pijane mladenku i kumu, najdrža moja mladenko!

Sad mi se opet plače a to nije svrha ovog pisma.

Htjela sam ti zapravo samo poželjeti SRETAN ROĐENDAN
i reći da te neizmjerno volim!
Evo, samo toliko.
Idem te sada nazvati.

Evo ti i ovaj kičeraj za tebe!

Post je objavljen 28.09.2006. u 10:31 sati.