Prorezi u kapcima, otežalih i
otečenih od hladne kiše, noćašnje...
iznenadila me, uhvatila nespremnu, ni
jazbina zvijeri nije pružala trenutačno utočište...
Sanjam li ili mi je tijelo tuđe, tupa trupina
zaboravljene ginjole, obješene o zahrđali čavao...
branim snove od nevidljivih lopova što
ljepljivim prstima ostavljaju plijesan i
trgam maske slučajnih posjetitelja u
amfiteatru svog postojanja...
Ne dam da se približe, iskeženi zubi i svinute
kandže, umotani u lice samilosti, igraju na
kartu moje putenosti...
oči ih izdaju, jer ne znaju oni nositi boje
moje ljubavi, ne znaju davati zatvorenih očiju,
boje se zagrljaja a slave licemjerje...
Ne, ne plačem jer obećala sam...
i nije to suza nego komadić ogledala,
razbijenog...
Post je objavljen 28.09.2006. u 09:51 sati.