Marketing
GOLEM KORAB 07. – 10. 09.2006.
Golem Korab visine 2754 metara najviši je vrh R. Makedonije i Albanije. Budući da je granični vrh, slobodan pristup na njega mogući je samo za tradicionalnog uspona koji se organizira povodom Dana državnosti R. Makedonije (09.09.).
Za pohod na Golem Korab saznali smo od naših prijatelja iz Varaždina još na proljeće. Bez mnogo razmišljanja prijavili smo se organizatoru izleta HPD Zanatlija. Iz Koprivnice krenulo nas je troje, iz HPD «Bilo» Ivana i Mira, te ja, Damir iz HPD «Pevec».
Prvi dan
Okupljanje i polazak bio je u četvrtak 07.09. u 06,00 sati na Autobusnom kolodvoru Zagreb. U autobusu saznajemo da nas ima iz različitih krajeva lijepe naše. U našem autobusu bilo nas je iz čak 21 planinarskog društva. Iz našeg bližeg susjedstva Jadranka, Pero i Nikola iz "MIV"-a Varaždin, te Milica iz PD "Borik" Đurđevca. Putujemo autoputom preko Beograda. Granice prolazimo bez većih zadržavanja i u večernjim satima dolazimo u Skopje. Preko Tetova produžujemo na Popovu Šapku gdje imamo rezerviran smještaj u hotelu. Razmještamo se po sobama, odvajaju me od mojih cura, posebno muški a posebno ženske. Organizator se pravda da je to iz razloga da budemo sto odmorniji za uspon na Golem Korab.
Drugi dan
Ustajanje u jutarnjim satima te u pratnji vodiča iz PD Golem Korab razgledavamo Skopje, i u popodnevnim satima uspinjemo se na vrh Vodno (1066 m) iznad Skopja. Vodno je približne visine poput naše Medvednice i sa njega se pruža lijepi pogled na sam grad. Uspon nije težak traje otprilike malo više od sata, ali je bilo prilično vruče, kažu da se je temperatura popela do 30 stupnjeva. Po silasku odlazimo u kanjon Matka, nekoliko kilometara van Skopja. Kanjon Matka izdubila je rječica Treska koja je pregrađena branom. Matka je popularno izletište Skopjaka, uređena je staza za kajak na divljim vodama, postoje nekoliko restorana, šetnica od nekoliko kilometara, planinarski dom koji je smješten uzvodno od brane, i nekoliko utvrđenih smjerova za slobodno penjanje uz stijene.
Treći dan
Ustajemo u ranu zoru jer do polazne točke uspona imamo još vožnje autobusom oko 2 sata. Prikupljanje sudionika je na Mavrovskom jezeru. Dalje makadamskim putem oko 10 km prema karauli Pobeda. Od karaule staza vodi kroz šumu, koju uskoro zamjenjuju travnate padine. Kolona planinara vijuga. Nalik je na ogromnu zmiju, ne vidi joj se kraj. Za razliku od jučer, vrijeme je idealno za uspon, niski oblaci zaklanjaju sunce i štite nas od žege. Dolazimo do prijevoja. U dolini stado ovaca, Netko kaže to je Albanija. Organizator je osigurao ekipu liječnika i spasioca. Poneki planinari koriste priliku da se okrijepe i da si izmjere tlak. Odavde se vrh lijepo vidi. Špicasto travnato uzvišenje, načičkano ljudima. Otprilike još pola sata uspona. Vidici su sve širi. Lijevo Zemlja orlova, a desno Makedonija. Uspon je strmiji, noge su sve teže, zastanci su sve češći. Planinari koji se vraćaju bodre nas, govore «Još Malo». I konačno na vrhu smo. Planinara ima od svakuda, razvile su se zastave Makedonije, Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske. Čuje se češki, bugarski, slovački srpski….. Tu organizator dijeli priznanja predstavnicima društava, kažu iz Hrvatske učestvovalo je oko 200 planinara, na pohodu bilo je oko 1500 ljudi.
Četvrti dan
Polazak za Hrvatsku ujutro, trošenje posljednjih denera u Tetovu, poneko još i eure u Srbiji za kupnju papričica, te uz par zastanaka radi odmora i okrepe stigosmo u Zagreb oko 23 sata. Rastajemo se puni dojmova i razilazimo svatko na svoju stranu.
Izlet je bio kratak, vidjeli smo samo dio prirodnih ljepota koja Makedonija pruža. Dojam je kvario osjećaj zapuštenih gradova te neuredni i zapušteni hoteli, i restorani. Unatoč tome Skopje i kraj kroz koji smo prošli je lijep, doduše djeluje kao uspavana ljepotica, kojoj je potrebno samo malo poticaja i brige da opet zasja svojom ljepotom.
Post je objavljen 28.09.2006. u 07:28 sati.