
Imate li ikad onih perioda kad vam je svega dosta? Mene upravo hvata jedan takav. Nije se dogodilo ništa posebno, ali eto, dosta mi je svega. Sve me živcira i svi me živciraju, a što je najgore, ja ne znam je li problem u njima ili u meni. Nemam pojma što se događa sa mnom i čak sama sebi idem na živce, koje li ironije. Ali zadnjih par dana me takve gluposti izbace iz takta, planem na takve sitnice da se čudim sama sebi. Ne znam. Ne da mi se pričati na telefon kad me mama nazove, ne da mi se pričat na telefon kad me najbolja frendica nazove, što je jako čudno za mene, ne da mi se učiti, ne da mi se čitati, ne da mi se ni izlaziti više... A kad se MENI ne da izlaziti, onda znam da se događa nešto jako čudno. Jednostavno bih cijele dane ležala i ljenčarila, ne radila apsolutno ništa, uživala u miru i tišini svoje sobe.A mrzim sebe kad sam takva, jer sam inače puna energije, optimizma, aktivna i živahna... Jedino me moja F drži na životu sa svojim nenadmašivim šalama i planovima za budućnost... Kava s njom mi uljepša dan. Hvala ti, F...
/ I još me sad fino jedna muha izaziva, uporno leti i leti oko moje glave i monitora, baš me tjera da ju ubijem. /
No, da. Ali i nije sve loše, zapravo. Položila sam ispit iz psihologije, vidim da su moji najdraži blogeri držali fige... Hvala vam, hvala... Iskreno, nisam vjerovala da ću proći, jer sam učila tri i pol dana (baš učila) i jer sam muljala i namatala na veliko. Inače nemam tu sposobnost da se na dvije stranice vrtim oko iste rečenice, ali ovaj put sam si stvarno dala truda i očito sam uspjela... I, nešto još bolje, navodno nam se poništava izborni predmet, tj. ne moram ga polagat, pa mi ostaje još jedan ispit da očistim godinu. Ajde bar nešto ide meni u prilog.
I... Nema ničeg posebnog da bih vam pisala, kad vam kažem, postala sam čangrizavo stvorenje, samo što ne lajem.
/ I da, ubila sam onu muhu. She asked for it. /
Post je objavljen 27.09.2006. u 22:30 sati.