Marketing
Ljubav prema djeci
Evo novi post i od mene. Čisto da držim ovaj blogić na životu, iako nemam pojma koji smisao ima održavati ga "na aparatima", ali teško mi se odlučiti da ga obrišem. Drag mi je na neki svoj simpatičan način.
Htjela sam vas pitati, jer sam se danas raspravljala s jednom ženom na tu temu, volite li vi djecu?
Kaj to uopće znači voljeti djecu?
Dotična gospođa nema djece, ali ima čopor pasa, bavi se s njima, oni su joj i hobi i izvor zarade. Nema djece. Ništa čudno ni novo. Razumijem ljude koji nemaju djecu jer ne žele. Moja najbolja prijateljica još uvijek nije sigurna želi li zapravo djecu. Nije to mala stvar imati djete. To nije odluka od danas do sutra, nego za cijeli život, i ako znaš da to nemožeš poštenije je priznati da to nije za tebe i posvetiti se drugim stvarima u životu. Kao što se gospođa na početku priče odlučila za pse.
Sve bi to meni bilo savršeno normalno da ona u jednom trenutku nije izjavila da mrzi djecu, da su djeca odvratna jer sline i bale, kopaju nos, da joj smrde i da se ona djece gadi.
Našla sam se pogođena tom izjavom, jer mi je bila uvredljiva. Imam i psa i dijete, i znam šta znači slinjenje, pokakane pelene i slično, ali znam i šta znači pseće govno i smrad i dlake. I sve to skupa sam sebi izabrala i hendlam kako znam i umijem. Čak mislim da mi baš dobro ide.
Naravno, nisam izdržala da joj ne odgovorim. Stavila nas je u situaciju da raspravljamo i uspoređujemo pse i djecu. To mi se učinilo tako jadno i ispod časti. Njeni su argumenti bili da i njoj svašta ružno govore zato što voli pse, i nju to ne smeta, pa ne vidi zašto bi nas koji imamo djecu smetalo kad ona ružno govori o djeci. Još je rekla kako njoj pse znaju i nogom šutnut, a da ona djecu ipak ne šuta nogom.
Taj me razgovor poprilično dojmio i cijeli dan mi je u glavi.
Ne patim od nekih društvenih normi, jako volim životinje, sve životinje. Mislim da su iskrene, razumne, da žive u skladu s prirodom i da od njih možemo puno naučiti. Čak volim više provoditi vrijeme u šetnji i igri sa svojim psom nego s nekim ljudima (evo, sa svekrvom recimo 
), ljudi uopće nisu moja omiljena vrsta, ali uspoređivati pse i djecu mi se učinilo totalno krivo. Neprihvatljivo.
Nemogu sad naći ni pravi razlog zašto me to toliko zdrmalo. Znam da svatko govori i djeluje iz svoje perspektive. Zato se i trudim razumjeti njezine stavove, ali nikako mi to ne polazi za rukom. Ajde da vas čujem!
Post je objavljen 27.09.2006. u 18:52 sati.