Marketing
ljepote grada
Prolazio sam oko podneva preko Trga Republike. Bio je jedan od onih užarenih dana kada je grad ionako poluprazan, a preostali žitelji se povuku u sjene i izdišu. Dvadesetak koraka ispred mene išla je visoka vitka djevojka u laganoj ljetnoj haljini koja vijorila oko njezinih koljena. Nisam mogao da je ne gledam.
U trenutku kada je ušla usred velikog jata gusto zbijenih golubova puknuo je sa kule top koji označava podne. Golubovi su kao jedan prhnuli uvis, svi zajedno istom brzinom, kao da se od asfalta uzdiže kovitlavi sag.
Kako se pernata ploha uzdizala, tako je i djevojčina lagana suknja krenula uvis otkrivajući sve više i više od elegantnih izduženih nogu, na trenutak je lebdjela potpuno raširena kao krug oko njezina pasa, a onda je sunula nagore kao izokrenuti kišobran. Tek tada se djevojka snašla i hitrim pokretima je spustila rukama dok su golubovi nastavili put oblaka.
Nešto slično vidjeli smo u onoj čuvenoj sceni u filmu "Sedam godina vjernosti" kada Merlinka u bijeloj haljini stoji iznad otvora za ventilaciju podzemne željeznice.
Djevojka se nije ni osvrnula, vjerojatno zbog nelagode da bi mogla vidjeti nekoga tko je svemu svjedočio, pa nije uočila da je slijedim. Nažalost se sve odvilo prebrzo da bih stigao izvući fotoaparat i dokumentirati, tako da sam unaprijed pomiren s tim da će mi malo tko vjerovati. Bio je to jedan od onih trenutaka kada smo preplavljeni spoznajom da je lijepo živjeti, kako nam život - kada se najmanje nadamo - može prirediti ugodna iznenađenja. Ispratio sam djevojku kojoj nisam ni vidio lice pogledom kao da sam je maloprije, potajice, nježno i natenane obljubio.
Post je objavljen 27.09.2006. u 19:40 sati.