Marketing
Eto, Anonimna se vratila nakon 10 dana 'odmora', bila u berbi grožđa! Brala 4 dana za redom! 
Evo par slika
ujak i djed na traktoru 
dedina loza
pobrano grožđe s ove loze. Na kraju nam ga je došlo 20 vreća, al to je samo prvi i drugi dan :)
mojih ruku rad 
Ovako to kod 'nas' izgleda - stavljanje grožđa u kantu i njegovo mljevenje. I na kraju ovo :D
Još da nešto dodam o svojoj (ne)spretnosti. Prvog dana berbe grožđa sam pala na nos s traktora tj. prikolice! Deda mi je reko da mu idem po kapu koja je bila na lozi i ja brže da ću sić s prikolice, zapnem za njezinu zadnju stranicu i roknem dole! Kao uspomena imam predivnu veliku masnicu na nozi! 
Kome su ljepi oblaci kad sunce zalazi? Anorexiji je to prekrasno, meni...niš posebno 
. Više volim ovo, ovo...
Tamo nikad nisi sam... maslačak je svugdje s tobom 
Petak - jedini dan kad sam išla van! 
To je zato jer sam tada trebala prespavati kod sestrične (ova ljevo) jer je u njezinom mjestu svirao neki bend Less Tears. Očelivala sam pravi šminkeraj al kad sam tamo došla ugodno sam se iznenadila.
Evo par slika od te veceri
Less Tears 2. slika
njihov bubnjar s kojim sam se posvadala (ni ne znam zašto!!) u nekom parku di smo svi poslje išli. Alkohol je kriv! 
Više ne pijem! (Lažem
)
gitarist
basist
sestrična i bubnjar
mi vani
vani. Ovaj plavi mi je dao adresu da mu pošaljem slike
Bilo bi još puno zanimljivijih slika iz parka u koji smo poslje svi išli (i još neki su došli) al se baterija ispraznila :(
S njima sam se osjećala 'ko doma'.... ali ne mogu oni zamjeniti ovo društvo ovdje! 3 tjedana bez njih! Tri tjedna ne vidjet nikog!!! 
Ma sve ih volim!
by: Anonimna
_____________________
U međuvremenu anorexia...
nije imala priliku 10 jebenih dana ić na net i ''održat blog na životu'' kako mi je Anonimna rekla. Jebemu mater, šta ću?
Uglavnom....u četvrtak, 21.09. mi je umro susjed. Imao je rak koji mu je operiran ali poslje mu se proširio na pluća ovo ono, nije mogo disat... i tako, dalje znate.
I... kako se to uvijek radi, neko je morao ić skupljat smrdljive pare za pogreb ili za šta god i, s obzirom da se nikom baš nije dalo, došla ''draga'' susjeda po mene da idemo ja i ona! Ma daaaaj! 4 ulaza jebote! 4 ulaza x 13 stanova x 112 stepenica u svakom ulazu = upala mišića jebote!
Osim toga moja ''draga susjeda'' je pomalo starija žena pa poznaje sve ove druge starice i onda je sa svakom uslijedilo brbljanje od barem 15 minuta... uglavnom nešto manje od 3 sata izgubljenog vremena slušajući o smrti, boleštinama, godinama, starosti...ma daj jebote! Bacile me starice u depresiju. Ko da nisam dovoljno depresivna ovako.
Posljedica njihovih razgovora je moje razmišljanje o starosti, bolesi u neizbiježnoj smrti.
Ne želim ostarit. A bit bolesna još manje. Ne želim nikome bit na teret i neću da se netko mora brinut za mene. Ne želim patit. Bolje umrijet. Mislim, i tako je život jedna velika patnja, al kad si bolestan bogami još gore.
Uglavnom. Poslije sam, u petak navečer, morala ić gore kod susjede izrazit joj sućut i gledat ono što kod smrti najviše mrzim. Svi ti dođu doma, da bi kao ''žalovati s tobom'' u biti samo dođu žderat i pit!! Prokleta ljudska rasa!! Pas mater!
Ko da je smrt prilika za hmm... takoreć feštu!
Jeboga bog. Na koju se svi počnu smijat i ko da se niš nije dogodilo.
Pun mi je kurac takve civilizacije.
- - - - - - -
Anonimna mi se napokon vratila! 
I ja isto sam morala u nedjelju brat grožđe ali dobro ajde....barem će bit vina! 
Jedva čekam petak!! Da idemo van i pijemo moje najbolje vino!! Weeeee!!!
by: anorexia
Post je objavljen 27.09.2006. u 14:16 sati.