Marketing
Sprega trećeg i drugog jahača apokalipse
U ovom trenutku ništa ne može adekvatno zamijeniti naftu. Korištenje sunčeve energije, energije vjetra, geotermalne energije, energije plime i morskih valova, nakon prve primjene sedamdesetih godina, do danas nije pokazalo ozbiljnije rezultate.
Uporaba sunčeve energije s uređajima smještenim na Zemlji daje relativno skromne rezultate. Međutim veće količine sunčeve energije u budućnosti mogle bi se dobiti pomoću umjetnih satelita sa solarnim ćelijama, smještenim na velikim panelima u orbiti oko Zemlje. Odatle bi se mikrovalnim snopovima energija prenosila na Zemlju. Sve to je u tehničko-tehnološkom smislu moguće riješiti, ali je cijena takve energije oko 20 puta veća od današnje cijene električne energije. Toliko o jeftinom napajanju budućih autića na struju...
Naime glavni razlog je visoka cijena lansiranja korisnih tereta u orbitu oko Zemlje i stoga po tom pitanju nema nade za nastanak neke spektakularne promjene u kratko vrijeme. Tu se lijepo može osjetiti i sprega trećeg modernog jahača apokalipse (iscrpljivanja zemljinih resursa) s drugim jahačem (globalnim zagađenjem). Svi znamo kako ozonski sloj štiti Zemlju od pretjeranih doza ultraljubičastog zračenja. Utvrđeno je kako do velikog dijela oštećenja ozonskog sloja dolazi zbog ispuštanja u atmosferu naizgled neškodljive kemijske supstance klorofluorougljika, poznatog i pod imenom freon. Freon se sve donedavno mnogo koristio za rad rashladnih uređaja, kao i za sprejeve u kozmetici. Razvijene zemlje su uglavnom izbacile freon iz upotrebe, a nerazvijene zemlje su na putu da to učine.
No ozonski sloj se puno jače oštećuje s lansiranjima raketa. Tako primjerice, američki raketoplan Space Shuttle kao prvi stupanj svog pogona ima raketu s čvrstim gorivom. Ispušni plinovi tih raketa u svome sastavu imaju štetne tvari poput klorovodika, dušičnog oksida i aluminij oksida. Svi ti spojevi, a posebno oni na bazi klora, drastično oštećuju ozonski sloj, a posebice zbog visine na kojoj su emitirani. Znači u pokušaju razoružavanja trećeg jahača, odnosno zbog lansiranja solarnih panela u orbitu, izravno će povećavati globalno zagađenje tj. snažiti drugog jahača apokalipse.
Također prije dva desetljeća velika nada se polagala u konstantnu nuklearnu fuziju, kao mogući izvor čiste nuklearne energije. Danas je poznato kako smo od praktičnih rješenja na tom području znatno dalje, nego što se to ranije vjerovalo. U prvim desetljećima XXI. stoljeća ne se mogu očekivati blagodati čiste energije pa se ni takav izvor čiste energije vrlo vjerovatno ne može očekivati u sljedećih 25 do 30 godina, odnosno u intervalu relativno sigurnog predviđanja tehničko-tehnoloških dostignuća.
Stoga, izbor nam se sužava na korištenje uglja i nuklearnih elektrana. U oba slučaja su u pitanju "prljave" tehnologije za dobijanje energije, koje opet hrane drugog jahača - globalno zagađenje. Pritom se ugljen može smatrati za "poznato zlo", a nuklearne elektrane, koje na prvi pogled ne zagađuju okolinu, za "nedovoljno poznato zlo", zbog izuzetno teškog problema odlaganja nuklearnog otpada. Zato je gotovo sigurno, kako se čovječanstvo u razumno predvidivom roku od 30 godina, neće riješiti ni prljavog ugljena, ni prljavih nuklearnih elektrana.
Procesi topljenja ruda i uopće sagorijevanje određenih vrsta ugljena povezano je s ispuštanjem sumpornih para u obliku SO2 ili SO3. U atmosferi se pritom stvara sumporna kiselina, koja s kišama i maglama dolazi na površinu zemlje. Te kisele kiše teško uništavaju vegetaciju. Tu je opet jasno vidljiva sprega s ostalim jahačima budući povećana potrošnja ugljena uzrokovana s nestašicom nafte, izravno utječe na uništavanje vegetacije, od uljane repice kao sirovine za proizvodnju bio-dizela do hrane za rastuću populaciju planeta (kao jahača apokalipse br.1).
O emisiji ugljičnog dioksida u atmosferu, kao najrazornijeg oružja u arsenalu drugog suvremenog jahača apokalipse više sljedeći put.
Post je objavljen 27.09.2006. u 15:55 sati.