ili...
X-TA ZAHVALA BLOGERIMA
Do jučer sam objavljivala postove vezane za godišnjicu smrti mojega muža. Vrlo interesantno bilo je čitati vaše komenatre. Iako nisam očekivala toliku lepezu osjećaja sa Vaše strane. (ali ja već davno rekoh da ne treba ništa očekivati; zato se valjda to sve tako dobro i dogodilo) Dakle, svašta sam čula i pročitala. Tješenje? Ma ne. Mi smo to prerasli.
Izrazi tipa „virtualni zagrljaj“, „ti si jača od većine“, „tu sam..“ ,“koje osjećaje izvlačiš iz mene...“. Ili „ Sjest ću u klupu, otraga, tiho, da ne poremetim tišinu i sjećanja. Nadam se da ćeš osjetiti. Da smo tu. Da ti se pridružimo u molitvi, da ti uputimo pogled, da ti poslije makar ruku stisnemo“ (ovaj komentar sam vam prenijela u cijelosti-zaslužio je) „ u miru, tišini... u znak sjećanja....“- MA DIVNI STE.
Moj prvi komentator i prijatelj sa bloga rekao je da on svoju tugu čuva u sebi. Ja ne, ali poštujem da netko i to čini.
Kada tuga dugo traje nemam ništa protiv razvodniti je malo. Osobito ne ovakvim načinom. Vaša mi je podrška bila neprocjenjiva.
Ne znam koga bih prije navela, ali možda mi je ipak poneka rečenica od djevojke NAPOSLJETKU ostala u glavi kao najdivnija. Mi se ne poznajemo, ali ne mari (marim ja....). sve je to ljudski. Ide nama to bloganje.
Hvala svima i koji su obećali komentirati i biti uz mene (ne tako davno) ali nisu bili. Još su jednom dokazali koliko su slabi. Ipak sam ih dobro procijenila. Ili im jednostavno nije stalo.
Osobito hvala novim blogerima koji me odnedavno komentiraju. Došli su na blog i odmah sjajno odradili svoju ulogu potpuno se udubivši u moju situaciju.
HVALA SVIMA KOJI OSTAVIŠE TRAG!
Moj netko nije osvojio ono čemu se nadala, ali ja sam uz nju i tješim je (pozdrav Mišku!).
Uostalom JA ZNAM DA JE ONA NAJBOLJA! Briga me za neke kratkoročne rezultate. Sjajna je i ja je volim. Ona je prekrasna, divna i perspektivna mlada žena. Još je mnogo pred njom borbi. Ja samo vjerujem u nju.
I za kraj:
I ja vjerujem u vječnu Ljubav. Druga ni ne postoji. Kao ni život bez vječnosti.
Miško drži se!
VRATIO SAM SE ŽIVOTE
Z. Fazlić
Opet mogu čuti
Kako raste trava
Obuklo se nebo
Košulja mu plava.
Proteže se
more i zijeva
Kihnulo je sunce
i oblaka nema.
Opet mogu budan
sanjat sve što želim
Imam sve: mir, ljubavi
S tobom da ga dijelim.
Opet kuca
Strana lijeva.
Sretan sam jer znam
Opet mi se pjeva.
Vratio sam se živote
Otjero sam dane sive
Imaš li za mene još ljepote
Vratio sam se opet među žive
Opet sreća tragove mi prati
A do kada ko to može znati?
Sve dok u meni živi nada
Život je lijep život je sada.
Post je objavljen 27.09.2006. u 15:02 sati.