Marketing
Bubamara sreće - pazi mrtva je
Ševio sam opaticu u guzu. Ležala je ispod mene, nogu podignutih u zrak i gledala me je u oći. Rekao sam ju da ju volim. Makla je pogled sa mene. Nastavio sam ju jebati. Bio sam nježan. Čekao sam ju da vrati pogled na mene da joj kažem da je u redu. Da se ne treba uzbuđivati. Da ništa ne tražim od nje.
Nadam se da je to prihvatila.
Osjećao sam se praznim naposljetku. Kao da je nešto izašlo iz mene. Zar to znači voljeti nekog. Ispraznit se u te dvije riječi i onda ostati praznim. Da li ju zbilja volim ili je to samo ugodna iluziju u koju sam se uvjerio da bi lakše prihvatio odnos s njom?
Bio sam prazan poslije. Možda zbog svih orgazama koje sam doživljavao s njom. A, možda sam se oslobodio svih odgovornosti prema njoj i prema sebi i prema nama kada sam rekao te dvije riječi.
Mrzim te uvijek dolazi poslije volim te. Zar se nismo oboje složili da smo samo stanice jedno drugom na putu prema savršenim partnerima?
Zar nismo?
Ako je tako slijedi da ćemo se prije ili kasnije zamrziti. Ja ću ju povrijediti ili ona mene. Rastat ćemo. Otići svojim putem, drugim ljudima u krevet. Što će nam preostati osim praznine koju treba ispuniti mržnjom.
Odlučujem da neću razmišljati o tome.
Post je objavljen 27.09.2006. u 14:10 sati.