Marketing
Na otocima (2) - Ilovik
Da ne bi ispalo da se na otocima samo ljenčarilo i do podneva spavalo, evo i dokaza.
Dogodilo mi se i da se koji puta probudim i prije zore. Ovaj put sam uzeo i fotografski aparat, pa snimio prve zrake sunca kako se probijaju iznad Velebita.
Nasuprot tome prizoru, na mome su se otoku borovi i stijene kupali u crvenilu.
Trebalo je jednom rano uhvatiti i katamaran, pa smo isplovili barkom prema luci na drugom otoku.
Usput smo prošli i pokraj otočića Kozjaka. Mještani običavaju na njemu držati ovnove kada ih valja odvojiti od ovaca.
Osim takvih ranih izleta, bilo je i onih dugotrajnijih. Jednom sam nagovorio društvo na šetnju otokom Ilovikom. Uplovili smo barkom tamošnju luku, gdje se jasno vidi da ribarski zanat još nije izumro.
Potom smo se zaputili pješice na drugu stranu otoka, onu koja gleda prema jugoistoku. Putem smo naišli na malu Marijinu kapelu izgrađenu 1920.
Ponijeli smo i sve što nam je potrebno za kupanje, budući da ondje postoji mala pješčana uvala.
S brijega gledamo u pravcu te uvale, a na pučini vidimo otok Premudu, a pred njim otočić Grujicu s velikim svjetionikom.
Spuštajući se prema plaži, prolazimo kroz krajolik išaran suhozidom, no za obrađivanje zemlje na otoku je ostalo premalo mladih ljudi.
Konačno i stižemo na plažu Paržine. Nije uređena, jer mještani nisu zainteresirani za veliko širenje turizma na otoku. Većina ih zapravo živi u Sjedinjenim Državama, a na Ilovik se vraćaju samo preko ljeta, kad žele opet naći onakav otok kakav su u mladosti i napustili. Ipak, dosta se turista svojim jahtama zaustavi u ovoj uvali.
I mi smo se okupali, a onda smo krenuli dalje u šetnju otoku i malo planinarenje, o čemu ću vam pisati sljedeći put.
Post je objavljen 27.09.2006. u 11:14 sati.