Sam u noci idem prema drumu,
Sto kroz maglu ljeska se u gori.
Sad pustinja nijemo slusa Boga,
I sa zvijezdom zvijezda sada zbori.
Velicanstvom sijaju nebesa.
Plavim sjajem nebo zemlju zali.
Sto bolno osjeca mi srce?
Cekal nesto il za necim zali?
Ne nadam se nicem od zivota,
Niti zalim za icim, sto minu.
Samo mira trazim i slobode,
Zaspat zudim-nestati u tmini.
Al ne zudim hladni san mrtvaca;
Zauvjek usnut ja bi htio tako,
Da mi zivot u grudima drsce
I da grudi disu mi polako.
Da noc i dan, mazeci mi uho,
O ljubavi slatki glas mi zbori,
Da nada mnom silan, vjecno zelen,
Stari hrast se njise i sumori.
Mihail Jurjevic LJermontov
Post je objavljen 01.10.2006. u 00:01 sati.