Marketing
Pošao jedan čovjek da posječe drvo prema kome su se ljudi molili mimo Allaha. Na putu prema drvetu ga sačeka šejtan l.a. Počne ga moljakati da ne radi to. A taj čovjek bio jak vjernik i čvrsto odlučio da ga posječe. Ubrzo oni se pohrvu i taj vjernik baci šejtana na zemlju. Savlada ga. Šejtan ga zamoli da odustane od sječe drveta taj dan, da će mu dati zlatnik za svaki dan za koji ostavi drvo neposječeno. Čovjek se polakomi i pomisli: "pa hajde kad sam vako jak, a hajd kad nisam do sad ga posjekao, neka ga još koji dan, posjeći ću ga kasnije, a i zlato će mi dobro doći."
Sutradan ga dočeka zlatnik pod drvetom, čovjek ga uzme i ode kući ne sjekući drvo.
Tako je prolazilo dan za danom. Nakon nekog vremena dodje čovjek pod drvo, kad ono nema zlatnika ni jednog. On se naljuti i ode kući po sjekiru da ga definitivno posječe.
Kad se vratio sa sjekirom dočeka ga šejtan i čovjek skoči na njega da se hrve sa njim u ljutini. No ovaj puta šejtan njega baci na zemlju i savlada ga. Začuđen čovjek poče da plače: "Pusti me, pusti me!"
Šejtan mu kaže: "Pustiću te ako mi obećaš da se nikada više nećeš vratiti ovamo i sjeći stablo." Čovjek obeća i pusti ga šejtan.
Upita ga čovjek: "Kako to da si me pobjedio, a prvi puta sam te nadhrvao, znam da sam te jači."
Šejtan mu odgovori: "Pa prvi puta si krenuo potpuno iskreno radi Allaha i nije bilo te snage koja te je mogla zaustaviti, no vremenom si izgubio tu iskrenost u namjeri i krenuo si iz svoga hira, jer je tebi usfalilo zlata i najmanja snaga te je mogla zaustaviti.
Post je objavljen 28.09.2006. u 08:55 sati.