Marketing
Tamo negdje gdje je zemlja dostigla svoj vrhunac, na planini i vrhovima što probadaju oblake, orlovi su svili svoje gnijezdo. Otac i Majka bi se svaki dan otisnuli nebeskim prostranstvima i hranili mladog Orlića. I Orlić je rastao...
u početku, dok je bio mali bez ijednog perca i mokar od tek izleglog jajeta vidio je samo otvorenim kljunom, nestrpljiv da primi Hranu. Vremenom orlić je, čekajući Nafaku, posmatrao nebesko plavetnilo, žarkost Sunca koje svemu daje Odraz, nozdrve su mu se punile Vjetrom koji spušta kišu, orlić je kroz svoja Dva Oka posmatrao Znakove koji su mu se njegovim sazrijevanjem i stasavanjem otvarali jedan za drugim.
Vjetar mu je sada obasipao njegova mlada, tek narasla krila , i sada mu je pored nozdrva vjetar nadraživao krila. Kada mu se vjetar činio osobito povoljnim širio bi svoja krila i drhtao i mislio "Od Želje gotovo da poletim".
Oh, kako je lijep osjećaj osjetiti Tvoj Vjetar, stati uz rub Gnijezda i zmahnuti Krilima. Kako je divno kada mi se Prsa napune i Pera naježe od Tvoga Vjetra.
Ne mogu da dočekam dan kada ću se napokon prepustiti Vjetru i uzletjeti. Oh, kako li će biti divno kad budem pod Suncem, a iznad Zemlje.
Vjetar i Kiša koju spuštaš otjerat će strah od toga da li su moja Krila slabašna. Samo treba Vremena i Treba da "Bude", a onda je sve lahko...
Pa uistinu, uz teškoću je olakšanje,
Uistinu, uz teškoću je olakšanje.
Pa kad si slobodan - tad se trudi,
I Gospodaru svom tad žudi!
Post je objavljen 29.09.2006. u 21:51 sati.