Bubi ponovno pod nogama, cigareta u ruci, note po cijeloj sobi, posla kao u prici...
odbila sam genijalnu gazu. Slovensku filhu. zasto?
zbog osjecaja pripadnosti jednoj osobi koja me ne zasluzuje. zbog straha od osamljenosti. uvreda. prijetnji.
i koliko god se klela da se necu vratiti na staro, bilo je dovoljno tako malo, i opet sam tuzna, sama, uplasena, teska sama sebi i svima oko sebe. puna nemogucih zahtjeva.
zelja i fantazija. proklete bile. mozda jednog dana prihvatim stvarnost. shvatim da se ljudi ne mijenjaju, da gadovi ostaju gadovi. da modrice, niti na tijelu, niti na srcu nece nestati jednim poljupcem niti glumom da su od neceg drugog.
nisu. od tebe su.
ti si mi nanio bol kada sam mislila da je nemoguce da se spustim nize od dna na kojeg sam pala. samo dalje rujem po njemu, kopajuci sama sebi jamu duboku kao moja ljubav, u koju ces ti baciti bombu da razneses jos ono malo mene sto je preostalo.
a zasto te ja jos uvijek zelim, tvoju pohvalu, tvoju ljubav, tvoju briznost, tvoju paznju?
tko ce mi ikad vise ljubiti tockice nakon tebe?
nitko nikad.
Post je objavljen 27.09.2006. u 00:53 sati.