Baš takav - čudan osjećaj koji se često pojavljuje.
Počne pritiskat u prsima, pa se spusti do želuca, malo ga stisne, okrene, drži...
Onda mi onaj "MORAM" sjedne na glavu i tupi svoje:
"Moram ortodontu, moram na lječnički, moram počet skupljat literaturu za faks, moram učit, moram se naspavat, moram se konačno odlučit želim li ja stvarno farmaciju studirat, moram, moram, moram..."
Pritisak sa svih strana..Sve nešto naopačke, zbunjuje me, tjera...
Imam osjećaj kao da imam tako malo vremena, a moram toliko stvari napravit, odlučit...
Sad je kao neki trenutak u životu kad moram razmišljat o budućnosti, ali onoj koja označava moj život...
Tako je sve to blizu-plaši me, priznajem.
Ne snalazim se u tom odraslom svijetu, tek sam zakoračila u njega!
Evo, ovoga trena želim još jednu godinu biti dijete! Ne zato što se držim za majčine skute, jednostavno zato što vrijeme prebrzo prolazi...
Bojim li se promjene?
Zapravo se bojim da neću biti sretna.
Post je objavljen 27.09.2006. u 00:06 sati.