Evo nečega čudnog ili neshvatljivo: moj tata cijelo vrijeme, koliko god radi, ima istu plaću
(bar je imao kad sam ja bila u srednjoj), mama je doma otkad su se sestre rodile tako da smo živjeli samo od tatine plaće...a i dječjeg doplatka. I sve je bilo u redu
...čak su moji pametni kupili na otplatu (2 g.) pročiščavać vode i super ultra odličan usisavač(ili pokoju zanimljivu knjigu koja će dobro doć u budućnosti) i mama je nekad znala ne platit struju a platila rate za ovo gore. Sve u svemu uvijek smo imali dovoljno para, a otkako sam krenula na fax(i odustala) i počela radit, kao i buraz, stalno nešto treba, nema se za ovo, nema se za ono...pare kao da su nestale
...izgubile svoju vrijednost
(kao kad su marke prešle u eure,hahaha)...stalno neš potpomaži...ovo-ono, sim-tam, kao da sam Đajić!!
Ne zarađujem ja k'o moj tata. Uglavnom, hoću reć to...pa kakva su to vremena došla?? Ili u mojoj obitelji stvari i nisu kakve se prikazuju i kakve su se prikazivale dok sam bila manja(a istina je: ništa nije kakvim se čini!!
) Mama je bila toliko dobra da ne priušti svojoj djeci istinu?? Jer je zapravo bijedna...mislim istina je bijedna...i jadna??...a dam se kladit da bi imali bolje međuobiteljske odnose da se sve svima govori i da je sve realno i jednostavno iskreno!! Uffff...baš bed
...jednostavno se ne da bez para u ovom svijetu
Post je objavljen 26.09.2006. u 22:32 sati.