Skalpel Gaza Flaster Gaće
Ibuprofen Bol I Znoj
Limfa Gnoj Krv I Sluz
Potrbuške Blues
da ga jebo ćaća, i potkožni čir
moj mirni mir skroz je uznemirio
a ni izvirio nije ispod kože nikad
i lika mu ne vidjeh, dok ne dobi skalpelom.
znoja su mi po čelu graške kao kruške
gadne njuške doktor dok je rezao ga jutros
anestezija lokalna, radila baš nije slavno,
glavno da injekcije su ko omanje puške.
prije tog mi rekoše lezi ovdje, potrbuške
kroz oblačan sam poslije dan polako išao kući
ponekad zastajkujući, i uopće ne znajući
na hlačama da imam mrlju, kružnu nacrtanu krvlju
pola palca u promjeru, na sredini dupeta.
ko zalutalo treće oko, ili neka mala meta
ubrzo odlučih više da ne zastajem
jer učin anestezije ubrzano prestaje.
budio se bivši čir, svijesti se vraćao
i shvaćao pomalo da je dobio skalpelom.
navirati sjećanja pošla guzom cijelom
sva su bolna odreda i ima ih mnogo
injekcija prva druga... sedma osma deveta...
uz sablasni krik iz gaća, dočepah se kreveta
ubio sam mrski čir, doktorom i skalpelom.
velom gaze zastrt sad izdiše na meni
gaze što je puna krvi, sljepljena za gaće.
ranu čuva malo gaze, zgrusavanje krvi,
neugodna poza, i bijele gaće muške.
na najvišoj točki mene, kad zaspem potrbuške.
ispred mene televizor, daljinski i cigarete
pored mene čaj sa medom, na dupetu armageddon.
potrbuške gledam potrbuške pušim
slušam jedem mislim spavam, dišem potrbuške.
čak sam i za drage vas, blogerske njuške
ovu pjesmu, kunem se, napiso potrbuške
Skalpel Gaza Flaster Gaće
Ibuprofen Bol I Znoj
Limfa Gnoj Krv I Sluz
Potrbuške Blues