Dodjem u skolu...jeeej, sva nabrijana, sve super...i ide tako dan...i pocne me bolit sve...i dodje kemija...
Onak, jedina sam se sjetila napravit onaj jebeni model, a meni se netko onda usudi srat. Lik...de odjebi. Kak me mozes i zajebavat na tu temu kad nisi sam sposoban to napravit, a 0.66 nakon Markovicke zaokruzis na JEDAN.
Glupi matematicar.
Dakle, isprovocirana sam bila.
Onda mi je pod drugim satom pozlilo. Odletila sam u wc i ispovracala se.
Cool.
Pa na putu doma jos dva puta.
I sad se odmaram.
Ne mogu vise, iscrpljena sam.
Osjecala sam se jadno nakon sto sam zadnji put iscijedila dusu iz sebe, onako sama, presavinuta preko ograde...
Sto je meni?
Lose probavljena celuloza? Nadam se...
Nesto dublje, a da nije zuc? Ne moze biti...
Gledala sam Big Brother sad...Ante se osisao jer ga je ona koza sjebala...mislim, koji kurac ga ide zavodit tam i natezat se s njim...i lik konacno popusi ta sranja, pa ga ona odjebe. Pa fakat...i lik se osisa. Na nulu. S duge kose.
Ljudi obicno sjebu svoj izgled, dobro ili lose, zavisi kako kad...kad ih nesto pogodi.
Pogadja li mene nesto pa ja pokusavam to isto?
Ne.
Barem koliko ja znam...
P. S. Mahune ne jedem sljedecih 8 godina.
Post je objavljen 26.09.2006. u 21:32 sati.