Marketing
Fahrenheit 451 u mojoj dnevnoj sobi
Odlucila sam izbacit police sa knjigama. Odnosno, odlucih izbacit knjizurine. Koje mi zapremaju jedno cetiristosedamdeset kubika prostora i savijaju mi police ko najjaci muskarac gvozdje. O tavanu ne zelim prozborit niti jednu jerbo kad/ako ga ikada pohodim odmah me jedna opauci u glavnu kost (kost glave, da se tako izrazim) i posalje me u polu-nesvijest.
Polica lijeva.
Pa tako i veceras. Nesto kopam, orem, gnjojim, zalijevam i zhetem kombajnom po policama trazeci bas tu neku knjigu koju nikako da nadjem i na koju se bas sad bijah nameracih. I izazovem lancanu reakciju sa dugoseznim posljedicama: srusih sve sto se na trecoj polici odozgora nalazilo. Ukljucujuci i par onih tvrdokoricnih (uh, sto njih obozavam - najmilije su mi) koje se stropostase na moju nozicu krhku. I zvajznuse me koliko su duge (jako) i siroke (puno) i tvrde (to najvise). Propsovah i majku zemlju i svih 2 svetaca sto ih znam nabrojat! Majku im njihovu tvrdokorasku, mene su nasle da zajebavaju i muce!
E, pa u tom supertrenutku doslo mi da budem Bradburyjev Guy Montag i da sve spalim (i polijem kiselinom, da malo digresiram od Montaga) onako sa gustom, da ne ostane NI prah, NI pepeo. Da ostane nista! I da sa onako zlim grohotom popratim tu ceremoniju unistavanja. Pretvaranja neceg u nista.
Tako mi i treba kad ne znam diskriminirat izmedju losih i jos losijih knjizurina. Za svakog Shawa, Brechta i Hardyja i Nortonove antologije poezije (ostaci iz zlatnog fakultetskog doba kad, vjerovali ili ne, pune 2 godine gulih knjizevnost, uz srednjevjekovnu povijest i grcku civilizaciju) nadje se jedno sedam-osam ispovijesti raznoraznih grupi djevojaka, jedna biografija Liberacea. A vec radim cistku da mogu strpat Nikki Sixxove heroinske ispovjesti. Mislim, znam si odredit prioritete, to je sigurno.
To me sigurno onaj s visoka kaznjava za tako dobar, ukusan i profinjen ukus, kao i u knjigama, tako i u muzici, jelu, ljubavi (ah), zivotu opcenito (oh).
Dakle, nacijepat cu sve police (doduse, iverica su, valjda iverica gori dobro poput prave bukve ili brezovine), sve knjizurine i grijat se ko bogati penzioner (oksimoron!) do dana sudnjega. Dosta je ovog knjiznog terora!
Post je objavljen 26.09.2006. u 22:35 sati.