Marketing
Run...
I opet idem sama ulicom…Sama kroz mrkli mrak…Slušam tišinu…Iako me to plaši…Iako je najviše mrzim...
Sjena je jedino što još uz mene ide…jedino me ona ne napušta…
Strahovi iz djetinjstva se naviruju na moje oči…iako ih potiskujem…Znam da ono što iza mene šušti nije ništa više nego vjetar koji se igra lišćem…Znam ali opet se stari osjećaj straha vraća…
Pokočeno nastavljam svoj usamljeni put kući…Ubrzano hodam, ruke su mi u đepovima i stisnute su mi uz tjelo, a niz obraze mi klize suze pune bijesa, tuge i straha…Nigdje nema nikoga, ali ipak mi se pričinjava onaj odvratni gad…Opet vidim njegovu odvratnu staru facu, one njegove odvratne ruke koje pruža prema meni, osjetim onaj odvratni dodir…Najradije bih počela trčati ali tijelo mi je kao paralizirano od onih slika koje kroz glavu pucaju ko film…Znam da nije tu ali opet želim maknuti taj osjećaj sa svog tjela...Najradije bi si oderala kožu...Proklet bio! Srce mi plače jer Tražila sam ljubav, a Bog mi pošalje nekakvog pedofila...
Srce mi sve jače skače…Čak čujem odkucaje, ruke mi kao led, a lice potpuno blijedo…
Post je objavljen 26.09.2006. u 21:33 sati.