Marketing
Kalašnjikov moj najbolji prijatelj
Neki dan susjeda i brižna majčica jednog osnovnoškolca stane na autobusnoj stanici trkeljati o svojoj predivnoj i prevrijednoj dječici koji su u svemu toliko pre, da je i meni odma zasmrdilo na jedno veliko pre-seravanje.
Da je njen stariji sin student, inače totalni zabušant i jebivjetar, toliko vridan i pametan da uopće knjigu u ruke ne triba uzimat nego samo pogledat i da je od čak četiri (vau brojke) ispita dao samo jedan (pretrgo se) i da je kupio automobil jer on sam jadan ne može o autobusu ovisiti i na ispite kasniti i da planira uzeti i drugi jer mu ovaj kao više ne valja i da šta će mu tatica reć.
Da je njen drugi sin gastarbajter, inače totalno mutan tip, toliko vridan i marljiv da ne zna šta će sa silnom lovom koju tamo u Dojćland zaradi i da je štedi za nešto, ali neće da dili sa njima a tako bi im trebala nova kuhinja i novi tapeti i novi prozori i da će oni kompletno renovirati stan a da ona ima toliko namještaja da ne zna šta će sa njime nego ga nosi materi i da šta će mu tatica reć.
Da je njen najmlađi sin (onaj osnovnoškolac) toliko bistro i dobro dite da mu na svitu nema ravna i da mu maltene u školu uopće ne triba ni ić, što na kraju krajeva donekle i jest točno, jer mali u školu uopće ni ne ide već ga oni u nju i iz nje voze, to jest vozi ga tatica.
Na ovu još jednu pre-riječ pred očima mi zaplešu slike tog istog klinca koji danima, tjednima i mjesecima, apsolutno sam samcat zanemareno vrluda u dvorištu, bez obzira na vremenske prilike i neprilike, čelopek, kišu, rano jutro, kasnu večer ili noć, u kratkim rukavićima, hlačicama i bez pre-brižne mamice da djetetu jebemumater - dade jesti, jer na kraju krajeva tko u dvorištu može zamijetiti najnoviju marku automobila koju brižni tatica vozi. Dakle zanemariti dite nije opasno, ali ne pokazati svoje auto i imovinski status pred školom – jest.
I šta će tatica reć?
E pa tatica danas kao i svaki drugi dan nakanio maloga odvest u školu, ukipao dite na zadnji sic, sio za volan, upalio obiteljski ponos - ali vidi vraga neki kombić mu zablokirao izlaz sa parkinga. Tatica se nije nimalo smeo nego fino nalegao na trubu i ne skida se brajo, ne skida se pet minuta, deset minuta, već i petnaest minuta, ljudi uznevjereno gledaju, dica se bude, penzići šize, a tatek? Tatek gubi kontrolu. Tatici ide pjena na usta. Sa trube ne silazi, uz to počinje divljat, psovat, klet, svome potomku bolje nego u školi pokazivati ponašanje čovjekolikog majmuna, odlazi do kombića i stane mu bušit gume.
Stane bušit gume onom istom kombiću koji bi mu se trebao skloniti sa prilaza. Bravo genije.
Tatica se ni u jednom trenutku nije dosjetio svoga prestrašenog, istraumatiziranog potomka uzeti za ruku ili ne daj bože u naručaj i reći – ajmo sine pješke da ti tata pokaže put.
I zato van je kalašnjikov Modin najbolji prijatelj.
Post je objavljen 26.09.2006. u 21:13 sati.