Zapravo je gadno naletjeti na dobar strip kad se čovjek ufura u osrednje. Onaj trenutak kad skužiš da moraš ubaciti mozak u brzinu da bi pratio je fakat bolan. Je li u tome razlogu da prosječnološ stripu prosjeku ima bolju prođu od prosječno bolnog. Ne bismo, gumbyji, da nas boli mozak? Nastavak priqaza stripova s kaverdejtom listopada je stigao - ajmo!
JSA #14 - Ako netko pati za stripovima iz osamdesetih, prije Image revolucije, neka "overi" ovo. Englehart je tada nekako prestajao, a sad se vratio i očito misli da je vrijeme stajalo dok ga nije bilo. Sve je isto kao nekad, ništa isto nije. Sve je u redu, ali nikome starijem od 7 godina ne mogu ovo mirne duše preporučiti.
BIRDS OF PREY #96 - SSS i opet. Gail Simone solidno vlada materijalom i pripovjedanjem, no umnogome bi joj pomoglo - kad je to već strip napučen ženskinjama - kada bi crtač vladao više no jednim tipom tijela i fizionomije te s više od dvije frizure. Ovako, ne samo da nitko nije identificirao, recimo, Lady Blackhawk u dijalogu nego nije bilo šanse ni da je se prokuži dok nije obukla kostim.
SUPERGIRL #8 - SSS, donja granica. Jer je razvučeno, zanimljivo samo ovisnicima, ai crtaču stoji primjedba od maloprije.
MAN-BAT#4 - još jedan Bruce Jonesov puran. Batman se baca sa zgrade ne bi li ga Man-Bat spasio i očovječio se. Ako je entkoluđi od Batmana u tom trenutku, onda je to čitatelj ovoga dreka ... Naravno da moje razočarenje Jonesom faktorira u pogrde, ali zbog takve dražesti vi i pratite ovaj blog, ne? :)