Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/facilmenteinfiammabile

Marketing

I'm thinking...again...:(

Opet...opet sama sebi dopuštam pogreške...i to iste...,sad ne mogu reč da su drugi krivi...sad kad već radim istu pogrešku po ne znam koji put...moram znat da sam si sama krivaa!
...al nije mi jasno...nešto u meni...neki dio mene dopušta te iste pogreške...i ne može reč NE...sad je DOSTA...STOP...!!!,ne može to više tako...

A zašto je to tako...? Ne znam...to ću morat...ispitat..istražit...???
Svi smo...pa i ja...čovjek od krvi i mesa...sa osjećajima...,radimo pogreške...,gluposti,griješimo...i sve se svodi na možda nastavak?...ili kraj...a možda i novi početak...???

(nekima osjećaji više znače...,a nekima ne...),a meni daju veliku važnost u životu(ne toliko dugom životu=14 god.)..a čini mi se da neima nisu važni...pogotovo moji osjećaji(...MOŽDA...),a zašto?
ne znam...(opet ne znam)...možda to dovoljno ne pokazujem koliko bi trebala a možda i pretjerujem...ne mogu ja to procijenit...jer...s jedne strane kako se osjećam tako se i ponašam..nemrem se pretvarat...

Pa zar se ljudi hrane lažima...?? Pa šta ne mogu imat svoj stav...,svoje mišljenje...,ukus...i stat iza toga(to jest ima to svako al ne pokazuje onako kako treba...)...a ne da dođe neko i sve to posve uništi??
Činim se sama sebi izgubljeno...ali izgubljena u sebi dobro znanom okružju(prostoru).....neke stvari ipak ne mogu shvatit...možda me nezrelost na to svodi...a možda..nee?? Jednog dana...mislim da će se sve ovo pretvorit u smijeh...u radost što sam prošla...to...al jednog dana...
Zašto neki ljudi ne mogu prihvatit ljude s manama?? ako ih ne prihvate tko će im bit prijatelj? pravi prijatelj??

U zadnje vrijeme mi se sve svodi na razmišljanje...provođenje vremena...doma...i dragim prijateljima...,sa ljudima do kojih mi je baš stalo i odlascima na školsko...
Neka prijateljstva...su se poboljšala...i proširila...a neka su zapostavljena...i bez njegovanja....

Tek mi je 14...a čini mi se kao da sam prošla dosta toga...,toliko zapravo neke stvari sada vidim...i toliko suza nepotrebno isplakanih...a tada mi se činilo...da je kraj svijeta...sad je pomalo i smiješno...
Ali i dalje se tolko toga skuplja u meni...i plače mi se!
ima stvarno sitnica zbog kojih sam sretna...a i neke veće stvari do kojih mi je iskreno stalo...a usreće me na trenutak...i onda tek vidim da to nije sreća...to je slučajnost...ili....

Previše toga primim k srcu...ali tu je problem moja osjetljivost...na sveee...
Pogreške činim iz dana u dan...i male i velike...već sada...a kolko će ih poslije bit?

puusa


Post je objavljen 26.09.2006. u 18:51 sati.