Marketing
Orljava moje mladosti
Već sam objašnjavao svoju ljubav prema rijekama, jer je povezana s djetinjstvom, odlaskom s ocem u ribolov, a i nekim drugim lijepim trenutcima. Ova fotografija snimljena je prošle nedjelje u Cigleniku, malom selu koje pozdravlja Orljavu prije njenog dolaska u Lužane, a potom u Slavonski Kobaš na ušće u Savu. I tu sam lovio somove i noćio uz mjesečinu, uz šutnju i maštanje, dotičući zategnuti najlon dubinke, njuškajući tatin dim cigareta koje su mu trovale već tada slabašna bolesna pluća i srce. Uvijek bi mi kupio neku sitnicu, voćni sok u tetrapaku, slane štapiće ili čokoladicu. Nije morao, meni je bilo najveće veselje s njim se voziti na malom motoriću, a onda loviti na rijeci. Nitko mi tada nije bio ravan. Jednom zgodom sa s velikim crnim perajama na nogama po danu plivao uzvodno od mlina prema Dragovcima. Nelagoda je tada bila sjetiti se tada da su upravo tu znali uloviti u zamke i velike somove preko 60 kg. Velika riba za tako malu rijeku. Na svoje oči sam kao dječak vidio kada bi veliki som bez problema progutao patku na vodi. Bila su to zlatna vremena puno čišćih rijeka s puno više ribe. Sada je drugačije jer i Orljavi su baš nekako od ovog mosta, pa dolje nizvodno (s druge strane koju ne vidite) promijenili tok. Time su trajno poremetili staništa i mrjestilišta ribe. Tko za to još mari? Pomislih na trenutak kako ništa nije kao prije. Za vrijeme rata su bacali i eksploziv u rijeku, i od tada pogotovo nema ribe, pogotovo ne one krupnije i kvalitetnije. Prije nekoliko godina zbio se komičan događaj kod mosta u Lužanima. Kod jednog dubljaka u blizini mosta gotovo cijeli dan sam lovio i potrošio gotovo cijelo pakovanje specijalne francuske primame za šarane. Ja nisam ništa ulovio. Moj poznanik, vrhunski ribolovac iz našeg grada došao je loviti na mom mjestu te noći (jedno sat vremena poslije). Ulovio je šarana od oko 10 kilograma, i svi su se čudili. Ja nisam, jer sam eto uspio namamiti tog šarana, ako ne za sebe, onda barem za drugoga. Nekih pedesetak metara nizvodno kod tog mjesta jedan moj poznanik je također ulovio velikog šarana. Tjednima je dolazio predvečer i bacao šrot i kuhani kukuruz u posebno „zakamuflirano“ mjesto u granju. Eto trud mu se isplatio. Dokazao je da je pametniji od ribe. Mojih ribički priča je bezbroj, ali baš po tome su ribiči na lošem glasu. Svi misle da su lažljivi i hvalisavi, pa im ne vjeruju niti kad govore istinu. U jednom danu na toj istoj Orljavi ulovio sam dva šarana oko 3 kilograma i soma oko 2 kilograma i to usred bijelog dana. Mislim da to sada više nije moguće jer rijeka je ranjena i bolesna, u njoj je sve manje života.
Post je objavljen 26.09.2006. u 16:38 sati.