Pregled posta

Love On My Mind

Ajme ! Niti me sram kad vidim kad sam zadnji put napisala post i kad sam zadnji put komentirala ljudima!! Duboko se ispričavam, ali za to imam razloga…. Pa,da krenem od početka. Nešto me omelo i jednostavno nisam više imala vremena za razmišljanje o blogu i ex-ljubavi… odlučila sam okrenuti novu stranicu u svom životu i početi sve ispočetka. Nisam mislila da ću uspjeti tako brzo, ali dogodilo se i happy sam zbog toga . Kako to obično biva, iza kiše dolazi sunce, sreća mi se nasmiješila. Iako mislim da nisam ni najmanje miljenica sreće, jer uvijek kad se nadam da ću biti sretna i zadovoljna ispadne obrnuto, pa budem povrijeđena i ljuta na samu sebe, sada mogu reći da ne želim ništa brzati ni nagliti jer sam se već opekla par puta i nije mi jednostavno više steći tako lako povjerenje u nekoga. Vedrija jesam i više ne razmišljam o bivšem , čak ni da ga ponovo vidim mislim da se ne bi tako izbedirala, ali u meni još uvijek postoji onaj tračak sjećanja da mi je on puno značio i zauvijek ću ga pamtiti, ali da bi ja ponovo plakala za njim ne..prošla me ta faza. Dosta sa srcedrapajućim izjavama. Ono što je kod mene novo je to da sam upoznala nekoga ko me zaintrigirao, nešto me kod njega privuko . Karakterno mi poprilično odgovara što mi je jako važno i ne želim ništa predviđati, ali mislim da bi mogo biti kvalitetan dečko u bliskoj budućnosti tako das am odlučila pokušati s njim. I eto, za sad si pašemo. Neću ništa govoriti unaprijed da se ne ureknem (da kucnem u drvo...kuc-kuc ). U subotu smo malo feštali. Naša Andreica je imala rođendan, pa smo se malo proveselili . Moram priznati da nije ni najmanje lako biti jedini trijezan među 20 ljudi od kojih su svi već recimo pripiti (netko malo više,netko malo manje). Ali,ako ništa drugo imala sam priliku vidjeti kako je to kad je netko mrtav pijan i sad se ti brineš o njemu . Tog lika sam vidjela po prvi put u životu, al budući da sam ja jako suosjećajna nisam ga mogla samo tako pustiti da tako leži na travi. Nije mi ni bilo svejedno gledati si frendicu kako izbedirana i ljuta na sebe sjedi sama i bori se sama sa sobom, pa sam bila uz nju dok se nije kolko-tolko oporavila (razlog zbog kojeg je bila u bedu neću navoditi jer nije na meni da pričam o tome i poštujem njezine odluke kao i svoja obećanja). Uglavnom, da me nebi krivo shvatili, fešta je bila dobra, stvarno je. Andrea se pobrinula da bude sve 5 i stvarno je za svaku pohvalu (nemoj se sad umisliti ). Zadovoljna sam što sam uvidjela da opijanje ne vodi nigdje i što mi je napokon došlo iz glave u dupe (tako to kod mene ide ) da mi nije potrebna cuga da bi mi bilo dobro…ako je ekipa dobra bit će mi dobro u bilo kojem slučaju, a ako se napim mi može biti samo gore. Kad to shvatite (i primjenjujete!) napravili ste big, big korak naprijed. Ne znam šta mi je, danas sam puna mudrosti! Ljudi moji, u životu nikad ne treba odustajati samo tako, treba se biti uporan …i kroz to ste sigurno već prošli,ali ako niste ne brinite jer će vas život pljusnuti kad-tad i tad ćete postati svjesni svoje nesvjesnosti. Sad sam u razdoblju kad znam da trebam biti jaka i ustrajna. Ne želim vam ništa pričati jer još nisam ni sama sigurna u to što stvarno je ili što bi moglo biti, ali u bilo kojem slučaju trebat će mi snage za gurati dalje,ma šta god da bilo lijepo ili malo manje lijepo. Ne želim više filozofirati jer mislim da vam je ovo bilo dovoljno mudrosti za jedan dan. Ja vas sve puno,puno,puno pozdravljam i volim i neizmjerno mi je žao što više ne stižem često pisati,ali u pitanju je problem vremena. Nemam toliko vremena koliko bi mi bilo potrebno da stignem baš sve što bi htjela. I kad me nema dugo (za sušnih razdoblja) ja mislim na vas i pratim vas,makar u mislima.

Post je objavljen 26.09.2006. u 14:42 sati.