Marketing
Gledati srcem
Robert Poletto, slijepi pjesnik Književno likovnog društva Rešetari, poput ostalih kolega, pročitao je nekoliko svojih pjesama na susretu pjesnika kojeg sam spomenuo u prošlom postu. Ne znam zašto njegove pjesme nisu našle mjesta u najnovijoj zajedničkoj zbirci koja je tom prigodom promovirana. Da li nisu stigle na natječaj? Da li možda misle da nisu dovoljno kvalitetne? Nećemo nagađati jer ne znamo pravu istinu. To sada nije toliko niti bitno, jer on objavljuje pjesme u „Riječi svjetla“ časopisu udruge slijepih Nova Gradiška. Vi ocijenite da li vrijede. Da vam budem iskren to je bio trenutak koji me se najviše dojmio na cijeloj večeri, zato što sam u njegovom glasu osjetio najviše iskrenosti, a niti malo straha ili nelagode. Ispričao nam je na jednostavan način kako gleda srcem umjesto očima.
ISPUNITE ŽELJU SRCA MOGA
Srce moje i duša pate
Baš nikoga od vas nema da mi suze briše,
Srce moje i duša pate,
Jako mi se loše piše.
Da li ćete dopustiti da mi teško bude
Ili ćete svoju ljubav u moj život slati
Ne dajte da o meni loše sude
Pa da opet moram suze liti.
Ne moram vam reći koliko vas volim,
To već i sami dobro znate,
Ne moram vam reći koliko vas želim,
Ne moram vam reći da vas moje oči svuda prate.
Ja vas čekam svakim danom,
Sve više i više otvaram oči,
Ja vas čekam, a vas nema.
Ne znam zašto mi ne želite doći.
Dragi prijatelji ovaj svoj 200-ti post posvećujem Robertu i njegovim pjesmama.
Post je objavljen 26.09.2006. u 14:18 sati.