
Jučer sam preskočio ručak. Navečer sam teturao u stranu i gutao jabuke, jednu za drugom da bi se održao na nogama. Bio sam gladan. Da bi se sprečio da pojedem nešto više od Evinog mamca gutao sam Fast blockere jedan za drugim. Pomoglo je.
Vježbao sam, prošetao pet kilometara uz more i krenuo spavati.
Probudio sam se gladan. Ali, nisam više teturao. Dobro. Ne smijem se prežderavati. Kad održavaš težinu ne smiješ posustajati.
Jedan komad puno znači.
Teško mi je ponekad. Na poslu sam. Uskoro ću otiči jesti. Isto što i svaki dan. Nisam pojeo ništa slatkog od nove godine. Okružen sam slatkom hranom. Moram ju ignorirati. Ne mogu se zaustaviti kada jednom krenem. Volim to opisivati kao Pandornu kutiju, ne zaustavljam se na jednoj napolitankici , već odmah pojedem cijelu kutiju. Kada završim s njom idem dalje tražeći još. U petom mjesecu sam imao oko sto trideset i sto četrdeset kila. Sada sam na sto petnaest ili manje.
Bilo je bolno smršaviti. Bilo je bolno debljati se.
Ne mogu uhvatiti sredinu.
To je moj problem. Neumjeren sam. U seksu, hrani, alkoholu i drogama.
Okolina to ne shvaća. Prekinuo sam dosta osoba koje nisu pokazale razumijevanja za moj problem. Jer nisu shvatile da ne jedem kolače, da ne pijem alkohol. Da veliki dio dana provodim vježbajući, da ne večeram, da gutam tablete za ubijanje apetita, da ne pijem jer mi je stari alkohol i ne želim biti kao on. Ali, opet nailazim na nove. Ponekad ih ne mogu izbjeći. Kao mamu od Daniele, koja se je zgražala što ja ne jedem božičine kolače kod njih i koja je kolutala očima kada sam joj govorio o svojem problemu s hranom. Rekla mi je da jedan kolač neće ništa učiniti. Koliko sam puta čuo tu laž.
Što da učinim onda? Da se proderem na nju, da uzmem prokleti kolač i onda provedem poslijepodne na silu povraćajući u školjku i još više vježbajući i preskačući obroke sljedeći dan?
Još gori su mi oni koji mi guraju cugu u ruke. Pa se onda čude što ne pijem. Pa mi guraju cugu opet. Pa me nude, pa se opet čude. Pa me pitaju zašto. Pa me zajebavaju kako se ja mogu zabaviti jer ne pijem. Ne želim im objasniti da ne pijem jer mi je stari alkos. Ne tiče ih se. Ne moram se otvarati svima da bi se prilagodio njihovom svjetonazoru.
Ne pijem, ne jedem slatko, ne večeram.
Neki ne jedu ribu, ne puše i jedu puslice za doručak.
Kada naiđete na takve ljude pustite ih na miru. Ne moraju svi biti kao i vi. Ne moraju svi biti savršeni hrvati koji se šopaju kolačima, piju , tuču žene i puše. Ne postoji neki ustaljeni obrazac ponašanje prema kojem se svi moramo ravnati. Kada vam netko kaže ne, onda to vjerojatno i misli. Poštujte to. Jer , vjerujte mi, jednog dana će mi prekipjeti opravdavati samog sebe nekoj budali.
Nadajte se da to nećete biti vi.
Post je objavljen 26.09.2006. u 10:44 sati.