Prolazim Savskom, promatram ljude i negdje zaboli saznanje da Ti vise ni hod prepoznala ne bih. Pomislim, ma opet sam u snu visnje prstima gnjecila.... Pomislim.
No tu je - tehnika. Pristikam OK, biram "phone book" i da, tu si. Pod tvojim slovom. Bas tu gdje ti nije mjesto.
Unatoc zaboravu, obicaj (a i red) ovoga bloga je pozeljeti Ti sretan rodjendan. Mozda mi se jos netko pridruzi u zelji pa.. Ma znam, sve zelje ovog svijeta nisu duboke kao moja, no ipak...
Djecace rodjeni u zoru, sretan Ti rodjendan. Nikad harfe ne povjesao po granama...