vidim svijet tudim ocima,
trazim nas u izgubljenim nocima,
odajem svoje tajne mracnoj tami
i prisjecam se nas kad smo bili sami.
previse da bi zaboravila zadnji otkucaj tvoga srca
i da se ne sjetim naseg prvog poljupca
jer to mi se urezalo kao noz u vene
i prati me vise od tvoje izgubljene sjene.
spavam na jastuku punom tuge
placem jer si me ostavio zbog druge.
zalutala sam u svijet bez izlaza
izgubila put kojim me je vodila ravna staza
jer sad sam se upustila u taj zamisljeni svijet,
dao si mi travu,a ja sam mislila da je cvijet
lagao si da ces mi promjeniti zivot kad probam prolaznu srecu,
a ja sam naisla na bjedu jos vecu.
nisi shvatio da si unistio i sebe
vise te nema,a kako ja da zivim bez tebe.
upozorio si me na vrijeme
jer u meni si posadio novo sjeme
koje danas zivi bez tvoga nauka,
jedino sto me ceka je velika muka
jer kad gledam njega koda vidim tebe,
ali tada shvatim da te nemam uz sebe
i to dijete mi ponovno otvori vrata
ali ubije me kad me pita:mama gdje mi je tata?
sto bi ja sad njemu trebala reci
necu mu lagati jer necu uvijek moci preko toga prijeci.
vidim tvoj osmjeh na njegovu licu
pronalazim poznatu ulicu,
vidim oceane u njegovim ocima
i sad placem jer izgubila sam i ovo sto stvarali smo nocima.
to dijete bilo mi je jedini spas,
a sad sam izgubila i njegov glas.
vise mi nije nista ostalo od tebe i tvoje uspomene
jer izgubila sam tvoje oci i odraz tvoje sjene.
NOCAS JE NEBO BILO PLAVE BOJE,
A TI ZAROBIO SRCE MOJE.
OBLACI SU NAGOVJESTALI KISU,
A SVOJOM TMINOM SVE BRISU,
BLAGA JE TAMA PREKRILA ULICE
I POKAZALA SVOJE PRAVO LICE
Post je objavljen 25.09.2006. u 21:36 sati.