Diži sidro kapetane
I tako sam se ja 28. kolovoza 2006. godine ukrcao na brod koji nosi ime RMS St Helena i oko 20 sati tog istog dana brod je isplovio prema Walvis Bay-u u Namibiji do kojeg ima nešto više od 720 nautičkih milja. Na brodu je nekih 80 putnika a otprilike dvije trećine od tog broja su ljudi koji žive na Svetoj Heleni. A ona jedna trećina su turisti. Brod Sveta Helena pripada vrsti broda koja nosi oznaku RMS.
To RMS znači ustvari Royal Mail Ship ili prevedeno na naš blagoslovljeni jezik to bi bilo kao kraljevski poštanski brod. Vjerovali ili ne to je ujedno, a i najvjerovatnije izgleda, jedini brod još na svijetu takve vrste. Ako ne na svijetu a onda barem što se tiče Ujedinjenog Kraljevstva. Ono što je zanimljivo za taj brod je to što prevozi i putnike i kontejnere te je jedina veze između otoka Sveta Helena i ostatka svijeta. Brod otprilike napravi jedan đir mjesečno od Cape Town-a (nekad ide preko Walvis Bay-a) do Svete Helene i Ascension-a i nazad opet do Cape Town-a, a dva puta godišnje negdje otprilike u veljači i kolovozu ide do Engleske i nazad.
Navodno je nekad brod išao Četiri puta godišnje za Englesku međutim sada ide samo dva puta. Brod je registriran u Londonu a u vlasništvu je vlade Svete Helene a pod koncesiju ga je uzela jedna firma po imenu Andrew Weir Shiping, tako nekako sam ja barem skontao. Nadalje, brod je dugačak 105 metara, širok 19,2 metra, težak 2030 tona netto, tj. 6767 tona brutto. Pogone ga dva motora, svaki od 3266 kilowata a prosječna brzina kojom plovi je nekih 14,5 nautičkih milja na sat i pri toj brzini troši nekih 24 tone goriva na dan odnosno tonu goriva po satu.
Veličina rezervoara za gorivo je 767 tona pa tako brod ima autonomiju plovidbe od preko mjesec dana. Što se tiče vode to je riješeno tako što brod ima sitem za desalinizaciju, sistem koji uzima morsku vodu i od nje odvaja sol i nakon pročišćavanja voda ide u opskrbu. Sistem može za sat vremena isporučiti 3 tone vode odnosno 72 tone na dan. Naravno da se ta voda ne koristi za piće nego samo za pranje i tuširanje. Brod može natovariti 96 kontejnera od 20 stopa (oko 6 metara) i primiti 200 osoba odnosno 132 putnika (za koje je predviđeno nekih 50 kabina) i 68 članova posade (s tim da je standardno da na brodu bude nekih 55 članova posade).
Obzirom da je brod bio malo više od polovice popunjen sa putnicima tako sam ja bio sam u sobi koja se nalazila u C decku. Sobe u C decku su najeftinija opcija putovanja koliko sam skontao jer se nalaze u prizemlju broda i imaju samo lavandin (umivaonik) u sobi a kupatilo je zajedničko. Što se tiče veličine soba na brodu neke su dvokrevetne kao moja, neke su trokrevetne a neke su četverokrevetne i naravno sve sobe su relativno male po površini a prostor se maksimalno iskoristava pa su u svrhu uštede prostora kreveti najčešće na kat, kao naprimjer u mojoj sobi. Međutim, ima čini mi se i nekoliko kao malo komodnijih soba za putnike koji su spremni dublje uvući ruku u džep i platiti više.
Što se mene tiče ja sam platio najeftiniju moguću kartu i mogu reći da bez obzira što sam u C decku da mi je odlično. Soba jest mala ali se slatko spava. Osim naravno prve noći. Jer prvu noć kad smo se uputili prema Walwis Bay-u more je toliko bilo valovito i brod se toliko ljuljao da je meni unatoč tome što sam popio tablete protiv povraćanja došla muka i ja sam lipo ispustio dušu u WC školjku. Nakon što sam povratio sve što sam pojeo u zadnjih 33 godine i 10 mjeseci lipo sam uspio zaspati a ujutro kad sam se probudio već mi je bilo bolje i više nisam povraćao.
(nastavlja se)
Post je objavljen 25.09.2006. u 19:27 sati.