... rijeka što teče od izvora do ušća. Biti slobodan. Imati snagu da oblikujem okolinu po svojoj želji, a ujedno biti toliko slab i popustiti svakome ko mi se nađe na putu, zaobići ga...
... drvo što iz zemlje izraste, bez nekog pravila. Sjeme koje dobije malo zemlje, malo vode i malo sunca. I naraste, postane. Niko ga ne primjećuje, nikome ne smeta. Proživi svoje. A opet je tu da ugosti u svom hladu svakog putnika namirnika...
... bogomolja što nijemo vremenu prkosi i drži svoja vrata otvorena onima željnim utjehe i ovozemaljskog mira. Biti i nečija i svačija i ničija...
... voda što izvire iz kamenog šadrvana i razljeva se po njemu. Čisti ga i čuva. I pruža se svakom suhom grlu i gasi tu uvijek prisutnu žeđ. I osjeti zahvalnost dok nestaje nadugo u dubini spremna ponovo da izroni, iznova čista...
Post je objavljen 25.09.2006. u 18:35 sati.