Prognoza za vikend se ostvarila, sunce nas je grijalo kao da je ljeto.
Subotnja bura bila je iznad očekivanja. Surfalo se u Puli i na Krku ali s obzirom na moju prognozu ja sam ostao kod kuće. Nije mi bilo lako podnjeti spoznaju da sam pogrešno procjenio potencijale vjetrovnih uvjeta. S čežnjom sam promatrao zapjenjeno more u Kvarenrskom zaljevu.
No, nebi ja bio ja kad se nebi pošteno razvalio. Nagovorio sam Plavušu da uzmemo bicikle i krenemo preko Učke, pa kroz Istru do Plomina i onda uz more nazad do Opatije.
Uvijek kad sjednem na biciklu zažalim što nemam one pederske hlačice koje naglašavaju jaja pa izgledaju duplo veća.
Uspon je bio spor i mukotrpan. Učka je visoka 1400m, a Plavuša je pukla na nekih 1200. Nismo došli do prijevoja Poklon pa tako nismo niti prešli u susjednu Istarsku županiju. S obzirom da je plavuša kapitulirala nadomak vrha morali smo izabarati novu rutu prema moru.
Izabrali smo malo istraživanja nepoznatim putevim. Usput smo priupitali kojeg šumskog radnika za put. Spustili smo se do Ranča Bubač, pa bicikle na rame i planinarskom stazom do bijele ceste, tu je počeo down hill ili paljenje kočnica do Tunela Učka, a nastavio se asfaltiranom cestom preko Dobreča sve do Lovrana. Onako iscrpeljni stali smo na plaži u Ićićima na kavicu. U Opatiji je bio kraj našoj maloj pustolovini.
Moram priznati da je nizbrdo išlo puno lakše.
Ova expedicija je obilježila našu "godišnjicu i pol".
Umjesto pederskih hlačica koje nisam imao, imao sam pederski sic koji mi se uporno uvlačio u dupe od kojeg me sad dobrano boli na onom mjestu. Eto, ako ima pedera koji me potajice čitaju, siguno će me razumjeti kad im kažem da sam se za vikend pošteno razvalio .
UPDATE:
Nije mi to odmah palo na pamet, no možete mislit kakav je stimulans imao biciklistički sic na Plavušu, te nije li baš on uzrok zašto je ona svršila prije vrhunca.
Post je objavljen 25.09.2006. u 13:14 sati.